Što preostaje Hajduku?
Dok sam otvarao laptop i pripremao se za pisanje novog teksta kazaljka na satu otkucala je ponoć. Ušli smo u petak i polagano u jedan od rijetkih vikenda van “sezone kiselih krastavaca” kada ćemo odmoriti od svima nama dragog HNL-a. I tako u jednom takvom vikendu u kojem ne trebaš u petoj brzini pisati o izjavama trenera i najavi utakmice možeš “odvadit” malo vremena za napisati onako nešto opipljivije, iz gušta. Pustiti olovci (tipkovnici) i toku misli da odradi svoj dio posla i napiše nešto prema onome kako osjećaš i što istinski želiš reći.
Osim što smo nakon ponoći zagazili u novi dan, službeno je jučerašnjim završio i ljetni prijelazni rok što se Hrvatske tiče, naravno. Obično bi navijači s nestrpljenjem i znatiželjom iščekivali deadline day kako bi se sa zvukom sirene potpisao neki neočekivani transfer, iako se naravno to ne očekuje niti podrazumijeva. Ipak, Hajduk nije potpisao nikoga premda se možda očekivalo s obzirom da je ostatak prijelaznog roka odrađen ispod razine.
TKO JE KRIVAC?
Kada se u nekom segmentu poslovanja pogriješi ili ne ispuni zacrtani cilj uvijek će se nametati pitanje tko je krivac za takvu situaciju. Činjenica je da je Hajduk u novu sezonu ušao s novim predsjednikom, Nikola Kalinić je iz kopački postao sportski direktor bez dana iskustva, a na pripreme je došao novi trener. Dovedena su samo trojica igrača, Bamba je prije potpisa bio praćen duže vremena, Rakitić je došao ponajviše zaslugom svog kuma te je još Stipe Biuk vraćen na posudbu. Zli ljudi bi pomislili što je taj Kalinić radio tri mjeseca, je li ikoga uopće pratio i pokušao dovesti? A olakotna okolnost mu nikako nije bila što je u samom kraju propala i posudba Bašića iz Lazija gdje je Kalinić napravio sve što je mogao da se posao realizira.
Ni Kalinić ni Bilić nisu zadobili potrebno povjerenje hajdučkog puka u ovom kratkom i turbulentnom periodu kao što su je uživali njhovi prethodnici koji su opet bili drugačiji profili ljudi. Ostaje dojam da bi Jakobušić možda bolje “žonglirao” kada bi nastupila rezultatska kriza ili ispadanje iz Europe, a Nikoličius, kako se navijači žargonom vole izraziti, bolje “utopija” igrača. Uvijek se netko sjeti i Nadzornog odbora, Aljoše Pavelina i famoznog “evolucijskog napretka”. Ljudi su to koji financijski nadziru klub, a proljetos su smjenili Jakobušića te postavili novog čovjeka na mjesto predsjednika uprave i tako povukli potez i iskoristili jednu od značajki koja im je zakonski kao nadzornicima dozvoljena. Mnogi će se i sada sjetiti press konferencije sa Poljuda u kojoj je predsjednik NO Aljoša Pavelin odgovorio na pokoje pitanje umjesto Ivana Bilića, već mu u startu porušio autoritet i među navijačima pobudio svakojake sumnje o tome tko se tu kome petlja u posao. Uspoređujući gard Jakobušića i Bilića u medijskim istupima mnogi će također svašta reći. Navijači su isto tako zamjerili predsjedniku i sportskom direktoru javne istupe u kojima su doslovce pokazali “liše karte”, odustali od utrke za naslov i priznali kako stanje u blagajni nije baš najbolje te da je jedan od najboljih igrača na prodaju. U svakom slučaju, kada bi smo upirali prstom u svakome bi mogli pronaći krivicu, a uz to kada nastupi nekoliko loših rezultata i neočekivani debakl u Europi pesimizam među navijačkim pukom dosegne jednu posebnu razinu u kojoj bi se mijenjalo sve, od čistačica do modela i upravljanja klubom.
NAJVEĆI GUBITNIK U OVOJ PRIČI JE GATTUSO
U cijeloj ovoj situaciji u klubu i prijelaznom roku možemo reći da je Gennaro Gattuso najveći gubitnik. Sigurno nije zamišljao kako će u nastavak prvenstva nakon ljeta krenuti bez napadača o kojem se toliko govorilo ili kako će deficitarne pozicije morati krpati sa otprije otpisanim igračima koji su čekali transfer ili raskid ugovora. U svlačionici punoj kvalitetnih pojedinaca sa visokim ugovorima Gattuso je jednostavno naišao na rupe u kadru koje se nisu adekvatno ni na vrijeme zakrpale. Ostaje veliki upitnik što je Rinu obećano po dolasku i koliko je to daleko od ovoga čime trenutno raspolaže. A znamo da je već nakon pripremnih utakmica govorio kako mu nedostaje nekoliko igrača, ponajprije devetka i krilni napadači. Ostaje također i pitanje koga je Kalinić pokušao dovesti, je li mu financijska situacija dozvoljavala i je li uopće dobro rasporedio dobiveni budžet za trenera i pojačanja? Činjenica je između ostalog kako sadašnji NO nije blagonaklono u prošlosti gledao na plesanje po rubu prošlog predsjednika koji je dovodio za Hajdukove pojmove zvučne igrače i kako su visine ugovora i odštete bile česti kamen spoticanja u pregovorima koji su znali potrajati po nekoliko tjedana. Sadašnji predsjednik Bilić sigurno je na bližoj valnoj duljini sa NO od svog prethodnika koji je u mnogim situacijama u svom mandatu znao uči u rizik i fifty-fifty situacije koje su ga na kraju u finišu prošle sezone koštale.
ŠTO PREOSTAJE HAJDUKU?
Koliko god sve izgledalo crno Hajduk je još uvijek u igri. Prvenstvo je tek počelo, a u derbiju koji slijedi eventualnom pobjedom momčad Gennara Gattusa može čak zasjesti na vrh tablice. Istina je da je prijelazni rok prošao ispod očekivanja navijača, a zasigurno i trenera. Ali od ovoga što ima može se napraviti kostur ekipe. Profilirao se Hrgović kao dobro rješenje na beku, dobro poluvrijeme protiv Osijeka odigrao je mladi Bruno Durdov. Na treneru je da iskoristi što ima, od raspoloženog Livaje i Rakitića do mladih snaga i pokuša ostati u korak sa Dinamom i Rijekom što je duže moguće. Možda je ta Europa za kojom se uvijek toliko žali u ovom trenutku očajnički trebala klubu kao financijska injekcija koja bi potencijalno povukla i poneki dolazak, ali i unosniji izlazni transfer. Nije se dogodila i sada treba se okrenuti naprijed. Jer još postoje dva natjecanja koja se događaju i nude priliku za trofej.
