Šibenik potopljen, Dinamo u naletu – borba za tron nikad žešća
Kiša, vjetar, teren kao da je iz druge lige – sve je bilo protiv dobre utakmice. Osim Dinama. Od prve sekunde, bilo je jasno da Zagrepčani ne planiraju gubiti vrijeme. Dugo ih se ove sezone gledalo kako lutaju bez ideje, ali večeras na Šubićevcu nisu ostavili mjesta za dileme. Kulenović je otvorio, igrač koji je povremeno nestajao iz fokusa javnosti, ali koji u zadnje vrijeme sve češće pokazuje da zna igrati ozbiljan napad. Pogodak u 14. minuti bio je sve što napadač treba imati – osjećaj, poziciju, mirnoću. No, ono što je Dinamo radio nakon gola bilo je još važnije – nisu stali. Kontrola ritma, staložena igra i poruka svima: “ne otpisujte nas još”. Šibenik je bio samo kulisa, nemoćan zaustaviti nalet koji se dugo kuhao, ali je večeras eksplodirao.
Šibenik je znao što dolazi, ali nije mogao ništa
Šibenik nije izgubio jer nije želio. Izgubio je jer – jednostavno – nije imao rješenja. Pokušavali su domaćini s nekoliko prijelaza linije, ali sve je pucalo već u startu. Dinamov visoki presing gušio je njihove ideje, a lopte su redovito završavale na pogrešnim nogama. Gržan se povremeno pokušavao probiti po desnoj strani, Laća je pred kraj poluvremena odapeo solidan udarac iz daljine, ali sve to nije bilo ni blizu ozbiljne prijetnje. S druge strane, Filipović je imao pune ruke posla, a ni obrana mu nije baš pomagala. Početkom drugog dijela – potpuni raspad. Autogol Santinija bio je crta pod sve što Šibenik nije mogao. Centaršut koji preleti sve, golman koji kasni, lopta koja se odbija od vlastitog igrača – nesretan trenutak, ali više od toga: simbol nemoći. Šibenik nije djelovao loše zbog manjka truda. Djelovao je izgubljeno jer nije znao kako odgovoriti.
I dok su domaćini pokušavali pohvatati konce, Dinamov napadač u tišini je zaključavao utakmicu. Sandro Kulenović ne skače u oči, ne nosi auru zvijezde, ali ima ono što vrijedi više – kontinuitet. Njegov drugi pogodak bio je rutinski, ali samo ako zaboravimo sve što mu je prethodilo: pozicioniranje, tajming, hladnokrvnost. Kačavenda mu je dao savršenu loptu, ali takva asistencija ne vrijedi ništa bez egzekucije. A Kulenović ju je imao. I to bez viška dodira, bez panike. Kao pravi napadač. Zabio je nakon više od mjesec dana, ali nije izgledao kao netko tko se traži. Izgledao je kao igrač koji zna gdje treba biti, što napraviti i kada točno to izvesti. U susretima poput ovih – s malo glamura, puno kiše i još više blata – takvi igrači odlučuju. Nisu na naslovnicama, ne pucaju spektakularno iz voleja, ali su tu kad treba. Kulenović je to pokazao, tiho, ali jako jasno.
Borbeni raspored i utrka koja tek počinje
Dinamo je ovom pobjedom došao na tri boda od Hajduka i četiri od Rijeke. Ništa još nije gotovo, ali sada barem znamo – ova utrka neće biti gotova prije svibnja. Hajduk sutra gostuje u Varaždinu, a Rijeka ide u Pulu kod Istre. Svi još mogu pasti. Svi još mogu slaviti. A svi dobro znaju da se u HNL-u sve brzo mijenja – jedan kiks može promijeniti cijelu tablicu. Ovdje se sve vraća, sve plaća, a svaka greška postaje naslovnica. Za Dinamo je ovo bio čisti “statement”. Bez Petkovića, bez vike i pompe, ali s jasnim rukopisom. Igrali su čvrsto, odlučno, bez nervoze. Nisu morali briljirati da bi izgledali nadmoćno. Naprotiv – njihova snaga danas je bila u jednostavnosti. Perković je dobio drugu utakmicu zaredom i ono što mu je možda bilo još važnije – dobio je mir u svlačionici. A to se u Maksimiru ove sezone rijetko događalo.
Za Šibenik – borba se nastavlja. Nalaze se na posljednjem mjestu, ali još uvijek nije kraj. Gorica je blizu, raspored im otvara neke šanse, a vijesti o potencijalnoj prodaji kluba daju nadu u stabilniju budućnost. Ipak, na terenu se neće spasiti dokumentima – tamo moraju početi skupljati bodove. Ako žele ostati u ligi, morat će zaboraviti na isprike i početi popravljati osnove: držanje linije, čitanje igre, koncentraciju kod prekida, reakcije u obrani. Ne traži se čudo – traži se ozbiljnost. Možda klub mijenja vlasnika, ali igrači su još tu. Imaju priliku ostaviti nešto iza sebe. Ako ne uspiju u bodovima, mogu barem ostaviti dojam da su se borili do kraja. Trenutno ne izgledaju kao momčad koja zna što želi. To se mora promijeniti – jer vrijeme istječe.
