Šibenik ne odustaje: Protiv Rijeke traže nadu i spas

Šibenik protiv Rijeke ne igra samo utakmicu 34. kola – igra protiv sustava, kalendara i vlastitih dugova. I dok se iz Muenchena šalju umirujuće poruke o “stabilnosti”, stvarnost na Šubićevcu daleko je od toga. Djelatnici su bez plaće, a treneri i igrači žive pod pritiskom koji je veći od nogometa. No, svejedno igraju. I još važnije – još vjeruju. Igračima su zadnje plaće stigle za veljaču. Stručni stožer je još u siječnju zadnji put bio “na blagajni”. U takvim uvjetima i sam trening postaje luksuz. Ipak, kad krenu utakmice, ti momci ne izgledaju kao oni koji su se predali. U zadnjih šest kola imaju dvije pobjede, dva remija i dva poraza. Vodili su u Varaždinu do 91. minute, protiv Gorice su dominirali, ali nisu zabili. Imali su više razloga za slom – ali nisu pukli.

U igri su i bodovi – i dostojanstvo

Trenutno Šibenik ima 30 bodova – 28 osvojenih na terenu i još dva koja bi mu mogla biti vraćena ako Komisija HNS-a prihvati žalbu. Ako se to dogodi, “narančasti” će ponovno biti na dohvat Lokomotive koja im bježi sedam bodova, a sama također ima težak finiš. Tri kola su ostala, ali s obzirom na kontekst, Šibeniku je subotnji susret protiv Rijeke praktički finale. Bez tri boda – sve drugo postaje gotovo nemoguće. Zato iz tabora Šibenika ne dolazi ni jedan suvišan zvuk. Fokus je totalan, a pomoćni trener Ivan Božić otvoreno priznaje: “Pobjedu ganjamo i mi i oni.” Ta rečenica sažima cijelu priču – nema skrivanja, nema kalkulacije. Obje momčadi dolaze po sve.

Utakmica će, međutim, teško biti atraktivna. I Božić to najavljuje: obje momčadi se oslanjaju na tranziciju, čvrste duele, presing visoko i niske linije kada treba. Dodaj tome travnjak koji nije u idealnom stanju, i imaš dvoboj u kojem će biti više borbe nego ljepote. Detalji će odlučivati – jedna greška u izlasku, jedan nespretni odbijanac, inspiracija jednog pojedinca. Kao što je Rijeka prošli put pobijedila Šibenik golčinom Devetaka ni iz čega, tako će i sad možda sve stati u jednu loptu. A Šibenik je ovog proljeća već prečesto bio s one strane nesreće – sjetimo se gola Varaždina u 91. minuti ili propuštenih šansi protiv Gorice. I zato sada znaju: ovdje se ne čeka sreća – ovdje se ide po nju.

Ranjeni, ali opasni: Šibenik i dalje zna kako ugristi favorita

Ranjeni Šibenik zna kako ugristi, a protiv Rijeke je to pokazao već dvaput ove sezone. Na Rujevici su izvukli remi, ali ostavili dojam da su mogli i više. Na Šubićevcu su izgubili golom Devetaka, i to praktički iz ničega – a do tada su kontrolirali ritam utakmice. To nisu incidenti. To je uzorak. Dokaz da Šibenik zna gdje Rijeka puca i kako joj se suprotstaviti. Unatoč svim problemima, ova momčad ima oružja. Najistaknutiji ostaje Ivan Santini, napadač koji i dalje zna zabiti bez i najmanjeg upozorenja. Uz njega, vrijedi istaknuti mladog Laću, koji sve više preuzima odgovornost, te neumornog Bakića, koji daje dubinu i agresiju veznoj liniji. Cvek će nedostajati zbog žutih kartona, što je hendikep.

S druge strane, Rijeka dolazi kao lider prvenstva – ali i kao momčad s najviše toga za izgubiti. Prva je na tablici, ali ima najteži raspored. Nakon Šibenika slijede Hajduk na Poljudu i Slaven Belupo. Igrači to znaju. Osjećaju. Svaki bod sada vrijedi više nego ikad, a Rijeka neće imati Jankovića dok se Fruk tek vraća nakon pauze. Božić, pomoćni trener Šibenika, točno je rekao: “Rijeka ima širinu.” Ima, ali širina ne znači sigurnost. A Šibenik nema vremena ni prostora za kalkulacije. Oni ne igraju za plasman, nego za preživljavanje. Teren će biti težak, atmosfera teža. Ne zbog tribina – nego zbog svega što klub nosi na leđima. U tom stanju, Šibenik možda pada – ali čini sve da padne uspravno. A to ga čini posebno opasnim.

Božić: “Vrijeme je da nam se konačno nešto i vrati”

Na kraju tjedna u kojem su više vremena proveli prateći pravne dokumente nego analizirajući protivnika, u kojem su trenirali u sjeni neizvjesnosti, Šibenik na Rijeku ne izlazi kao statist. Oni ulaze u ovu utakmicu sa svim što imaju – i sve što im je ostalo.

Pomoćni trener Ivan Božić uoči susreta ne traži alibi, ali ne skriva frustraciju:

“Mislim da bi bio red da nam se konačno nešto vrati. Protiv Varaždina smo primili gol u sudačkoj nadoknadi, protiv Gorice smo također puno toga promašili u završnici… Vrijeme je da i nas sreća malo pomazi. Inače, nogomet je takav – nekad ti uzme, a nekad vrati.”

U toj rečenici nema optužbi. Nema ni kuknjave. Samo rezignirani umor momčadi koja je navikla na život na rubu. Momčadi koja zna da joj nitko neće ništa pokloniti – ali svejedno izlazi igrati kao da joj sve pripada. I u subotu, kada zakorače na Šubićevac, njihova borba neće biti samo za bodove. Bit će za red. Za mir. Za dostojanstvo. Šibenik nije momčad koja odustaje. I to nije fraza – to je činjenica. A to što se nadaju da će im nogomet barem jednom nešto vratiti – to je, zapravo, ono što im još uvijek drži srce u pogonu.