S Lovrićem završava “Era Bjelica” u Osijeku
Došao je kao junak, ne događa se baš često da u Osijeku navijačke mase dočekuju nekog igrača, dugo je bio želja Bijelo plavih, a kada ga je Nenad Bjelica potpisao činilo se da je to to, da je konačno kompletirana momčad vrijedna trofeja. A odlazi na stražnja vrata, niti je donio trofej, niti će ostati upamćen po nekim velikim djelima na terenu. Često je iritirao svojim ponašanjem, a tek povremeno pokazivao djelić talenta kojeg nesporno ima. Kristijan Lovrić raskinuo je ugovor s Osijekom, a tim je činom i definitivno “ugašena” ostavština Nenada Bjelice.
Mnogi će je nazvati lošim i rastrošnim periodom, neki drugi odličnim jer je Osijek bio ozbiljan konkurent i za titulu prvaka do nekoliko kola prije kraja sezone. Činjenica je da je Bjelica sa 77 osvojenih bodova završio na drugom mjestu i ispisao najuspješniju sezonu u povijesti, da je igrao polufinale kupa, činjenica je i da je sam sebi pucao u koljeno svađom s upravom, ili je barem bio naivan da uleti u klopku. Bila je to skupa igra, skupa momčad čiji je Lovrić bio ogledni primjerak, a koja je od danas i službeno samo uspomena i priča za buduću klupsku monografiju.
Jose Boto prilično je brzo raščistio situaciju u svlačionici, krenuo je od Zorana Zekića, a onda uz njega “potjerao” praktično sve koji su bili u klubu u Bjeličino vrijeme. Tu su iznimke Jugović i Malenica kao likovi koji su Bijelo plavi čitav život, tu je još i Nejašmić o čijem se odlasku dosta glasno špekulira, kompletan ostatak momčadi je danas s potpisom Portugalca. Činjenica je da ulazak u sezonu ne nudi nekakav optimizam da momčad može biti na tragu Bjeličine, ali je činjenica i da se danas troši puno manje na igrački kadar. Što je samo po sebi priličan nonsens i nešto o čemu bi trebalo upitati klupsko vodstvo, dok je Bjelica vodio struku ulagalo se i u momčad i u stadion, danas kad stadion donosi neki prihod u momčad se ulaže neusporedivo manje. Je li i to minus aktualnom sportskom direktoru jer se ne zna, ili ne želi, izboriti za veća ulaganja?
