Rijeka u Koprivnici mora biti hladna – jer Slaven diše kao vojska

Nakon što su slomili Hajduk u derbiju za pamćenje, nogometaši Rijeke u subotu stižu u Koprivnicu. Protivnik je Slaven Belupo – momčad bez velikih imena, ali s velikim rezultatima u 2025. godini. I premda je papir jasno na strani lidera HNL-a, Đalovićevi igrači itekako znaju da papir ne nosi tri boda. I da će u ovoj utakmici morati pokazati ono što često zaboravimo kad gledamo poredak – da naslov ne osvajaju najbolji, nego najdosljedniji. Rijeka

Kad najteže izgleda najlakše

Protiv Hajduka je bilo grandiozno, dominantno i čisto. Rijeka je plesala po Rujevici, natjerala Splićane da izgledaju kao razbijena vojska i vratila se na vrh tablice. Ali nitko ne osvaja titulu samo protiv Hajduka. Naslov se dobiva u Koprivnici. U Gorici. U Šibeniku. U tjednima kad ti pola momčadi ode na reprezentativna okupljanja, kad se vraćaju umorni, kad pada kiša, kad je teren težak, a motiv protivnika – maksimalan. To je ona faza sezone u kojoj prestaje estetika, a počinje pragmatizam. Đalovićeva Rijeka je položila sve velike ispite – svladala Hajduk, Dinamo i Osijek. Ali remiji s Šibenikom i Goricom su podsjetnici da je HNL opasna staza na kojoj se podcjenjivanje piše velikim slovima.

Slaven Belupo u 2025. godini ima samo jedan poraz. Igraju bez velikih riječi, ali s puno znanja. Njihova pozicija na ljestvici nije slučajna. A činjenica da im u tjedan dana dolaze Rijeka, Osijek i Hajduk dovoljno govori o fokusu koji će imati na ovom dvoboju. Utakmica s Riječanima nije sve – ali može otvoriti sve. Ili zatvoriti sve. Mario Kovačević zna što ima. Njegov Slaven Belupo nije momčad koja će parkirati autobus. “Igramo protiv ekipe koja je prva na ljestvici sasvim zasluženo. Čestitam Đaloviću, izvlači maksimum iz svoje momčadi, ali mi se nikoga ne bojimo. Znamo što želimo”, kaže Kovačević.

Znaju da imaju priliku učiniti nešto posebno. Uspiju li uzeti bod ili više protiv Rijeke – njihova europska ambicija više neće biti san. Bit će realnost. No isto tako znaju da Rijeka nije samo lider na papiru. To je ekipa koja zna kako se osvaja prostor. Kako se udara kad si ranjiv. Kako se ne poklekne kad svi očekuju da ćeš pokleknuti. Zato i Kovačević igra na dvije razine – maksimalni respekt, ali bez podilaženja.

Rijeka je diplomirala derbije. Sad mora položiti Koprivnicu

U deset preostalih kola, Rijeka drži konce u svojim rukama. To, međutim, nije privilegija. To je odgovornost. Dinamo i Hajduk vrebaju. I ne praštaju greške. Ako Rijeka padne u Koprivnici, pada i narativ o superiornosti. Pada momentum. A možda i samopouzdanje. Đalović to zna. Zato u najavi utakmice kaže jasno: “Čeka nas derbi utakmica protiv momčadi koja igra odličan nogomet, koja se nadigrava. Imaju iskusne igrače poput Nestorovskog, Grgića ili Božića, mlade poput Jagušića. Brza su momčad, opasna u tranziciji, svi znamo da su dobri, ali bitno je kakvi ćemo mi biti, da se nametnemo od prve sekunde, da igramo svoju igru. Vidjeli smo i da će biti kiša, ali moramo biti spremni na sve, prvi smo na tablici i tu želimo ostati.”

Utakmica u Koprivnici neće biti spektakularna. Neće biti naslovnica. Ali može biti točka s koje će se retrospektivno crtati put prema naslovu. Jer pravi kandidati ne slave samo u velikim dvobojima – oni pobjeđuju kad nitko ne gleda. Koprivnica je mjesto gdje Rijeka mora biti dosadna. Precizna. Tvrda. Mora raditi sve što je radila protiv Hajduka, samo s manje glamura. Mora odigrati kao prvak – iako još ništa nije osvojila.

Više od igre: Trokut Rujevica–Koprivnica–Poljud

Subotnja utakmica nije izolirana točka. Ona je dio većeg obrasca. Ako Rijeka prođe Koprivnicu, u srijedu je čeka Istra u Kupu. Pa onda Lokomotiva, Varaždin, Istra opet, Osijek, Dinamo, Gorica, Šibenik, Hajduk i – Slaven. Sve je to pred njima. Ali sve ovisi o – Slavenu. Neće ih srušiti poraz od Hajduka u svibnju, ako padnu u Koprivnici u ožujku. Đalović to zna. Zato nema rotacija. Nema čuvanja. “U svaku iduću idemo s najjačim sastavom. Nećemo nikoga čuvati. Belupo je prvi i najbitniji. Tako ćemo se i ponašati.” Tu se vidi razlika između trenera koji zna da sanja – i onoga koji zna kako se san pretvara u stvarnost. Rijeka je u ovoj sezoni zrelija nego ikada. Ima kadar, ima obranu, ima vođu na klupi, ima Fruka u sredini, ima navijače. Sve ima. Samo nema prava na grešku. Jer u ovoj ligi nitko ne čeka.

Đalovićeva Rijeka nikad nije bila momčad koja igra na emociju. Igraju strukturirano. Znaju kad treba stati, kad treba ubrzati. Ali sada dolaze utakmice koje stvaraju buku. U Koprivnici možda neće biti 10 tisuća ljudi. Možda neće biti euforije. Ali bit će pritiska. Jer prvi si. Jer svi računaju na tebe. Jer ti si taj koji treba ostati miran kad svi drugi dižu ton. Kao što kaže Duje Čop: “Možda bih čak volio da narastu tenzije. Da budemo svjesni kakvu priliku imamo.” U pravu je. Jer nije svaki dan da Rijeka ima priliku ispisati novu povijest. A povijest se ne piše samo u derbijima. Piše se i subotom u 18:45, u Koprivnici, kad padne kiša, kad teren nije savršen i kad si umoran. Tad se vidi tko je zaista šampion. A Rijeka će u subotu dati odgovor. Bez mnogo riječi. Samo nogama.