Rijeka lovi duplu krunu, Osijek bježi od ponora

Prije godinu dana, susret Rijeke i Osijeka nosio je oznaku derbija, susreta dviju ambicioznih ekipa s europskim planovima. Danas? Danas Rijeka lovi duplu krunu, a Osijek se pokušava otrgnuti iz ponora i sačuvati prvoligaški status. Najmoderniji stadion u zemlji ne skriva koliko je duboka kriza u Slavoniji, dok se Đalovićev stroj nakon šamara iz Pule mora rekalibrirati – i to brzo. Jer svaka iduća utakmica, pogotovo pred svojim navijačima, mora izgledati kao finale.

Pouka iz Pule i imperativ reakcije

Pula je ostavila ožiljak. Poraz od Istre nije bio samo izgubljena utakmica – bio je to udarac u trbuh. Momčad koja je dotad djelovala stabilno, organizirano i mentalno čvrsto, u subotu se raspala u svim linijama. Đalović je bez zadrške priznao: “Nismo bili hrabri. Ne možeš igrati tako.” Rijeka nije djelovala kao momčad koja se bori za naslov. Djelovala je kao netko tko je mislio da će utakmica biti lagani “prolaz” i – platio cijenu. I sad više nema natrag. Nema alibija. Nema prostora za slab dan. Rijeka je još uvijek prva, ali sada se titula ne čuva stilom – nego živcima, reakcijama i zrelim partijama u najtežim trenucima. A utakmica s Osijekom to jest. Nema “bit će bolje u idućem kolu” – jer takav luksuz više ne postoji. Hajduk je tu. Dinamo vreba. Svaki kiks može biti zadnji.

U svlačionici znaju što ih čeka. Majstorović ne igra zbog kartona – a to je udarac na već potrošenu obranu koja je u Puli djelovala kao da se nikad nije srela. Srećom po Đalovića, vraćaju se dva ključna kotača: Lindon Selahi, srce sredine terena i energija na lopti, i Stjepan Radeljić, defenzivni lider koji zna organizirati liniju. Đalović ne filozofira. Njegova poruka pred Osijek je jasna: “Naše igre i rezultati nas obavezuju da se ponašamo kao lideri. Uz energiju i publiku – moramo pobijediti.” I doista, u ovakvom trenutku, kada sve postaje osobno, kada ti vlastiti navijači žele vidjeti da goriš za dres, kad znaš da si jedini klub koji još može uzeti duplu krunu – onda moraš pokazati da znaš podnijeti pritisak.

Đalović: “Osijek ima kvalitetu, ali mi imamo obvezu”

Trener Rijeke Radomir Đalović svjestan je da njegova momčad više nema pravo na slab dan. Poraz u Puli ostavio je gorak dojam, a pred susret s Osijekom poslao je jasnu poruku – nema vremena za žaljenje, slijedi iskupljenje.

“Osijek nam dolazi nakon poraza koji nismo očekivali. Podbacili smo, nismo bili pravi, ali nema vremena za tugovanje. Napravili smo analizu, nova utakmica nam je došla brzo, a u njoj igramo protiv Osijeka, momčadi koja ima kvalitetu, ali koja nije ostvarila dobre rezultate. Gledali smo njihove utakmice, u nekima su imali dosta situacija u kojima im je nedostajao samo pogodak. Znamo sve o njima, a mi imamo obvezu iskupiti se za poraz u Puli i pred svojim navijačima ostvariti pobjedu,” rekao je Đalović.

Trener Riječana dotaknuo se i svog kolege s druge strane, bivšeg trenera Rijeke.

“Osijek je promijenio trenera, doveo kvalitetnog stručnjaka, ali nekada i ne ide. Traže dobitnu formulu, imaju igračku kvalitetu, ali mi smo okrenuti sebi, da im ne dozvolimo da pokažu kvalitetu,” zaključio je.

Od Europe do potopa – i povratak Rožmana na mjesto uspjeha

Još lani su se borili za Europu, još nedavno su u istoj toj Europi imali ambicije. Danas? Osijek je simbol pada. U posljednjih 900 ligaških minuta – samo tri gola, čak 21 primljen. Šest gostujućih poraza zaredom, devet poraza u posljednjih deset kola. To više nije kriza – to je raspad. Klub s Opus Arene djeluje bez kompasa, bez realizacije i bez identiteta. Dolazak Simona Rožmana trebao je biti šok-terapija, ali u pet utakmica – nula bodova. Nije donio ni stabilnost, ni rezultat. No Rožman ne odustaje. “Nema plakanja. Želim fajt! Želim agresiju! Vrag je odnio šalu!” – poručio je uoči dolaska na Rujevicu. Problem je što taj fajt ne dobiva od svih. Domagoj Bukvić je van konkurencije zbog kartona, Tuia – izgubljen u kadrovskim kombinacijama. Naprijed nema golova, nazad curi sa svih strana. Na papiru, kadar koji može držati sredinu tablice. Na terenu – momčad koja više ne zna što znači kontrolirati utakmicu.

I tu se priča komplicira još više – jer Osijek sada ide na Rujevicu, stadion koji jako dobro poznaje upravo Simon Rožman. I kao trener Rijeke tu je imao velike večeri. I europska proljeća. I pobjede u derbijima. Ali sada dolazi s druge strane, kao čovjek koji traži čudo s ekipom u rasulu. Ironija nogometa – povratak na mjesto gdje si nekad slavio, ali ovaj put kao autsajder.  Rujevica je spremna. Ne kao kulisa za spektakl – nego kao pozornica na kojoj se prepoznaje tko ima živaca, a tko izgovore. Jedni su pod svjetlima reflektora, drugi pod refleksom straha. A između – 90 minuta gdje bodovi više nisu samo broj, već valuta opstanka i ambicije. Možda ova utakmica više nije derbi po statusu, ali jest po intenzitetu. Jer ni jedni ni drugi nemaju pravo na ravnodušnost. Jedni love naslov, drugi hvataju slamku. Rijeka