Rijeka je prvak! Grad i klub ispisali povijest na Rujevici

Rijeka je nogometni prvak Hrvatske za sezonu 2024./25. – i to s punim pravom. U odlučujućem susretu posljednjeg kola, momčad Radomira Đalovića svladala je Slaven Belupo s uvjerljivih 2:0 pred rasprodanom Rujevicom i tako okrunila sezonu punu preokreta, tenzija i velikih izazova. Golovima Nike Jankovića i Tonija Fruka, Rijeka je pokazala sve što je nosila kroz cijelu godinu – mirnoću, snagu i karakter. U prvenstvu u kojem nitko nije prešao 65 bodova, gdje su i Dinamo i Hajduk škripali kad je bilo najvažnije, Rijeka je izdržala najviše. Na dan kada su svi gledali prema Maksimiru i Šubićevcu, Riječani su odbili kalkulirati – uzeli su sve u svoje ruke i donijeli trofej kući. Helikopter s pokalom nije letio slučajno prema Kvarneru. Letio je – zasluženo.

Janković otvorio vrata, Fruk ih zalupio za sobom

Već u 12. minuti – eksplozija. Niko Janković, jedan od ključnih igrača ove šampionske Rijeke, sjurio se prema golu Slaven Belupa, izborio prostor i precizno pogodio donji kut za rano vodstvo i eksploziju oduševljenja na Rujevici. Taj gol bio je više od pukog vodstva – bio je to signal cijelom stadionu i svima koji su pratili posljednje kolo: Rijeka neće čekati. Ne zanimaju ih rezultati u Šibeniku ili Zagrebu. Sve je u njihovim rukama – i tako će i ostati. Nakon pogotka, Rijeka je nastavila pritiskati, ali ni Slaven nije došao tek odraditi posao. Dolček je čak i zabio za privremeno izjednačenje, ali pomoćni sudac odmah je podignuo zastavicu – zaleđe. Ta sekunda nade koja je nakratko ozarila Maksimir i Šubićevac – trajala je kraće nego što traje obavijest na aplikaciji. Rujevica je odahnula, a Rijeka je ponovno preuzela kontrolu. Prvo poluvrijeme završilo je s minimalnom, ali velikom prednošću domaćina.

A onda, početak drugog dijela i – kraj svake drame. Toni Fruk, jedan od najvažnijih igrača sezone, dočekao je poklon koji nije mogao odbiti. Vratar Slavena, Ivan Sušak, izašao je s loptom daleko od svog gola, ali napravio kobnu grešku – dodao je ravno u noge Fruku. On je, s oko 40 metara udaljenosti, u stilu nogometnih majstora pogodio praznu mrežu za 2:0. I to je bio trenutak kad se Rujevica – i doslovno – počela tresti. Navijači su znali. Igrači su znali. Helikopter s peharom mogao je krenuti. Rijeka je u tom trenutku bila prvak, bez obzira na sve ostalo. Čistim golovima, bez kalkulacija, bez pomoći. Janković je otvorio vrata raja, a Fruk ih je zalupio – svima drugima pred nosom.

Armada na rubu, Rijeka na vrhu

Od 83. minute sve je bilo jasno. Toni Fruk je izašao iz igre, tribine su mu pljeskale, a cijela Rujevica već je živjela posljednji zvižduk. Navijači su stajali na rubu terena, samo se čekao trenutak da sve eruptira. Kad je sudac Erceg konačno odsvirao kraj, krenula je invazija – na travnjak, na povijest, na naslov. Rijeka je prvak Hrvatske. Po drugi put. I to na način koji će se pamtiti. Ova sezona bila je sve samo ne jednostavna. Početkom godine Rijeka je izgledala kao siguran kandidat za naslov, ali onda su došli problemi – pad forme, promjene u kadru, poraz na Poljudu. Smijenjen je i trener Sopić, stigao Đalović, privremeno, a onda – stalno. Bio je to rizik koji je postao bingo. Momčad se stabilizirala, igrači poput Fruka i Jankovića  preuzeli su odgovornost, a Armada ostala uz klub kad je bilo najteže.

Ova liga bila je nepredvidiva – Dinamo je gubio kod kuće, Hajduk pucao sam sebi u nogu, a Rijeka nije briljirala, ali je izdržala. U prvenstvu gdje nitko nije prešao 65 bodova, gdje su svi padali – Rijeka je ostala najčvršća. To je bila razlika. Ne u spektaklu, nego u karakteru. Rijeka je, na kraju, slavila tamo gdje je najbitnije – na terenu. Dva gola, bez primljenog, bez ovisnosti o drugima. Helikopter s trofejem sletio je gdje treba. Armada je preskočila ogradu, igrači su u suzama, u zagrljajima. Rujevica slavi, grad slavi, a Hrvatska ima novog – i starog – prvaka.

Grad koji diše s klubom

Ovo nije samo trofej za Rijeku. Ovo je slavlje za grad koji je svih 36 kola disao s klubom. Od prve do zadnje minute, od prvog snijega do zadnje baklje – sve je bilo za ovu nedjelju. I kad je stigla, kad su se vrata otvorila Jankovićevim golom, a Fruk ih zalupio, sve se poklopilo. Rijeka je postala prvak. Po drugi put, ali ovoga puta – bez ikakve sjene. Za razliku od 2017., više nitko ne može reći da je to bilo iznenađenje, da se “poklopilo”. Ne – ova Rijeka je zaslužila. Riječani su pokazali glavu kad je trebalo misliti, srce kad je trebalo stisnuti, i mir kada su svi drugi gubili glavu. Ovo nije momčad slučaja – ovo je klub sa sustavom, s navijačima koji nose, s igračima koji ne pucaju pod pritiskom i s trenerom koji je došao nenajavljeno, ali ostavio pečat koji se neće zaboraviti.

Helikopter je sletio gdje je trebao, ali cijela sezona bila je let kroz turbulencije. Od dominacije do krize, od Poljuda do Šubićevca, Rijeka je prošla sve. I nije pukla. U ligi koja je bila najneizvjesnija, gdje nitko nije mogao spojiti pobjede, Rijeka je pobjeđivala kad je najviše značilo. Zato je ovo trofej koji ima težinu – i zato će ovaj naslov ostati duboko urezan u pamćenje navijača. I kad se sve slegne, kad se dresovi operu, a baklje dogore, ostat će jedan osjećaj – ponos. Jer Rijeka više nije “ona koja je jednom bila prvak”. Rijeka je klub koji zna kako to ponoviti. Klub koji ne mora tražiti potvrdu – jer ju je upravo osvojio, na terenu, pred rasprodanom Rujevicom, s Armadom u transu.