Rijeka gazi prema vrhu, ali čeka je stara boljka – Varaždin

Utrka za naslov ulazi u fazu u kojoj se više ne prašta. Sve se bilježi, sve se broji – i svaki bod ima težinu zlata. Rijeka je trenutačno drugoplasirana, s bodom zaostatka za Hajdukom, ali s pobjedničkim impulsom i ritmom koji sugerira: ova momčad ozbiljno gazi prema vrhu. No da bi taj pohod ostao u tračnicama, mora pasti i posljednji otpor s kojim se nisu znali nositi – NK Varaždin. I to ne zbog statistike, nego zbog poruke. Pobijediti Varaždin značilo bi zatvoriti krug, dokazati da su svi izazovi savladivi – i pokazati da Rijeka više ne pušta nikome.

Varaždin – jedina neriješena jednadžba koja još izaziva Rijeku

U moru brojki koje govore o uspjehu, jedna i dalje ostaje neugodan podsjetnik. Rijeka, momčad koja juri prema vrhu i pokazuje šampionski gard, još uvijek ove sezone nije pronašla način da pobijedi – Varaždin. Jedan poraz i dva remija, i to u utakmicama s vrlo sličnim potpisom: zatvorenim, taktički tvrdim, često nervoznim i frustrirajućim za Bijele. Momčad Nikole Šafarića očito ima šifru za dekodiranje Rijeke – barem je imala dosad. No ostaje pitanje: mogu li to još jednom ponoviti, sada kad Rijeka izgleda kao stroj?

Jer Rijeka koja je kiksala u veljači – nije ista Rijeka koju gledamo danas. Ta nova verzija prošla je sito i rešeto: krize, ozljede, gubitke i preokrete. Ali nije pala – sazrijevala je. I sada djeluje kao ekipa koja zna ne samo prepoznati vlastite slabosti, nego ih pretvoriti u oružje. Zna gdje griješi – i kako to ispraviti. Zna kad stisnuti, kad čekati i kada – kazniti. A Varaždin bi mogao biti idealan protivnik da se to naplati.

Đalović pred Varaždin: “Najvažnije je kako mi izgledamo – sve ostalo je sporedno”

Trener Rijeke Radomir Đalović jasno je postavio ton pred ogled s Varaždinom, jedinom ekipom koju njegova momčad još nije uspjela svladati ove sezone. “Kao i svaka od deset utakmica koje su ostale, očekuje nas težak i zahtjevan ispit protiv čvrstog i stabilnog suparnika. Imaju sjajnog trenera, primili su najmanje golova nakon nas, pokazali su u svim utakmicama da dobro igraju unatoč odlascima nekih igrača. Svjesni smo protiv koga igramo, ali najbitnije od svega je kakvi ćemo mi biti. Gledamo samo sebe, pred punim stadionom želimo ponoviti izdanje iz utakmica protiv Dinama i Hajduka te napraviti sve da pobijedimo,” poručio je Đalović.

Osvrnuo se i na dvije uzastopne pobjede svoje ekipe, ostvarene “na mišiće”, koje su, prema njegovim riječima, važan impuls za samopouzdanje: “Svaka pobjeda je najbolji lijek i poticaj za rad, atmosferu i oporavak igrača. Imamo još nekoliko treninga, neki igrači osjećaju ozljede iz Kranjčevićeve, Gojak ima kartone i još ćemo vidjeti na koga ćemo moći računati. Čast mi je što sam trener igračima koji imaju izuzetan karakter.” Iako ne skriva respekt prema nadolazećem protivniku, fokus ostaje na Rijeci: “Očekujemo Varaždin koji igrati i nadigravati se. Momčad je to koja ima kvalitetu poput Mitrovskog, Mamića, Ba… Teže igri, imaju svoj identitet, ali ponavljam, meni je najvažnije kako ćemo mi izgledati i fokusirani smo isključivo na sebe. Treba nam izvanredna energija, agresivnost, a uz naše navijače napravit ćemo sve da ostvarimo pobjedu.”

Fruk, Čop, zid i zalet

Brojka koja se najviše spominje u analizama Rijeke je – 13. Toliko su puta kapitulirali u 28 kola. I to nije samo podatak, to je temelj. Manifest obrambenog načina života koji je Radomir Đalović usadio svojoj momčadi. Obrana kao stil igre, kao poruka. Ali čak ni najčvršći zid ne vrijedi ako naprijed nemaš ključ. A Rijeka ga – ima. Zove se Toni Fruk. U zadnjih osam utakmica zabio je sedam golova i dodao dvije asistencije. Statistički spektakularan, igrački sve zreliji, mentalno nepokolebljiv. Trenutačno uz Livaju najbolji igrač lige. Fruk je čovjek koji zaključava utakmice kad svi već pomisle da će završiti bez raspleta. On ne pita – on rješava.

Ipak, postoji još jedno važno ime – Duje Čop. Njegove brojke nisu na razini Fruka, ali njegov potencijal za trenutak odluke ostaje neupitan. Iskusni napadač još traži pravi osjećaj u riječkom dresu, ali upravo utakmica s profilom kakav nudi Varaždin – tvrda, bez prostora, s malo prilika – može biti savršeno vrijeme da izroni. Jer, u ovakvim susretima, ne moraš imati tri šanse. Dovoljna je – jedna. Jedan odbijanac, jedno guranje, jedan potez instinkta. I Rijeka je korak bliže naslovu. Utakmica protiv Varaždina nije samo borba za nova tri boda – to je borba za potvrdu da Rijeka zna kako slomiti i posljednji otpor koji ju je kočio. Ako to uspiju – karte za šampionsku završnicu još su više na njihovoj strani.

Kada protivnik igra na čekanje – ti moraš diktirati

Varaždin – momčad koja rijetko blista, ali još rjeđe gubi. Posebno u gostima. Njihov učinak na tuđim terenima otkriva zanimljiv obrazac: samo dvije pobjede, ali i samo 12 primljenih pogodaka u 14 gostujućih nastupa. To nije momčad koja ide po spektakl – to je momčad koja zna zatvoriti, preživjeti i uzeti ono što se nudi. U većini slučajeva, to je bod. I taj bod, skupljan uporno i tiho, dovoljno ih drži u borbi za europsku zonu. No Rijeka zna da takva strategija ima pukotine. Varaždin ne zabija lako, njihov napad često djeluje bez ideje kad ne ide po planu, a kad jednom padnu – nemaju drugu brzinu. I to je zona u kojoj Bijeli moraju tražiti priliku. Ne silom, ne panično – nego pametno. Strpljenje bez tromosti, inicijativa bez forsiranja. Tempo koji polako, ali sigurno lomi protivnika koji ovisi o kontroli.

Upravo zato Đalović mora svoje dečke podsjetiti – poraz u Varaždinu nije bio nesretan. Bio je simptom. Simptom nespretnosti da se reagira kad protivnik uspori ritam, kad se stvari zakompliciraju. To se ne smije ponoviti. Do kraja prvenstva ostalo je još osam kola. Hajduk je tik uz rame, Dinamo možda iz sjene, ali još uvijek prijetnja. Svaka pogreška može značiti gubitak koraka, a svaki dobar dan – veliku prednost. Rujevica to osjeća. Zato ova utakmica protiv Varaždina nije samo nova stranica u rasporedu – ona je ogledalo. Prilika je to da Rijeka ispravi jedinu “jedinicu” u sezoni koja zasad djeluje gotovo školski. Jer samo je Varaždin ostao neriješena jednadžba. Pasti opet? Značilo bi to nastavak istog obrasca, još jednu priliku koja klizi kroz prste. No proći taj test – značilo bi zakoračiti u završnicu sezone s jasnom porukom, da Rijeka više nema slabih točaka.