Piramida realnosti
U do kraja ispunjenoj i dobro raspoloženoj zagrebačkoj Areni Hrvatska je odigrala treću utakmicu u skupini Svjetskog prvenstva, možemo slobodno konstatirati protiv prvog ozbiljnog protivnika – Egipta. To dobro raspoloženje na tribinama ekspresno je smanjeno za jednu oktavu u samom otvaranju, a onda kako je vrijeme prolazilo tek je povremeno eruptiralo, a zaista je lijepo što je u posljednjoj minuti s tribina isporučena podrška našim rukometašima unatoč uvjerljivom porazu.
EGIPAT – HRVATSKA 28:24 (14:11)
EGIPAT: Hendawy, Aly (14), Zein 3, Elderaa 5, Omar 6, Adel 4, Nafea 3, Sanad 2, Hany, Abdou, Hesham 4, Khairi 1, Masoud, Elmasry, Yousri, Abdelwahed
HRVATSKA: Kuzmanović 1 (10), Pešić (3), Srna 1, Cindrić, Martinović 6, Šipić 3, Jelinić 3, Glavaš 5, Šoštarić 2, Karačić, Maraš 1, Pavlović 1, Mamić, Lučin, Šušnja, Načinović 1
Manje od minute trebalo je Egiptu da dva puta pogodi Kuzmanovićevu mrežu, nije to bio dobar uvod u borbu za prvu poziciju u skupini i prenošenje dva važna boda u drugi krug. Otišao je Egipat na uvjerljivih 6:2 i tu se probudio Kuzmanović te je Hrvatska počela djelovati konkurentnije, istovremeno na drugoj strani je briljirao Aly koji je u prvom poluvremenu skupio čak 8 obrana, velikim dijelom onih teških koji dižu čitavu ekipu. Hrvatska se mučila u napadu, dok je u obrani često gubila koncentraciju. Ono što se nikako ne može prigovoriti je želja, zaista su svi ostavili sve na parketu, no Egipat je nemilosrdno kažnjavao sve te propuste u obrani. Činilo se da hvatamo protivnika kada je Kuzmanović ispisao vjerojatno i najbolju obranu čitavog prvenstva, a nekoliko sekundi kasnije Martinović zabio za -2, eruptirala je Arena, čekalo se potpuno stizanje protivnika, no umjesto toga na kraju se na odmor odlazi s -3 uz primljen pogodak u posljednjoj sekundi.
U nastavku se desetak minuta igralo gol za gol što je odgovaralo Egiptu, a onda konačno dolazimo na -1, ponovno se digla atmosfera, probudila nada, ali nažalost, bez nastavka dobre igre, to je otprilike bio trenutak kada su se naši “ugasili” a Egipćani dodali gas i vrlo brzo otišli na +4, nedugo potom i na najvećih pet poena prednosti, nije nam pomogao niti vrlo dobar nastup Pešića koji je ušao na gol umjesto Kuzmanovića. Kad su se odvojili Egipćani su iskusno usporili ritam utakmice, igrali duge napade, a njih su uglavnom uspješno završavali, dovoljno da bi čuvali stečeno za konačnih 28:24.
Egipćani su jednostavno kvalitetnija ekipa, što si prije priznamo gdje se nalazimo na karti svjetskog rukometa lakše ćemo preživljavati ovakve utakmice. Ne treba klonuti, Hrvatska može baš svakoga pobijediti, ali takve utakmice su danas iznimka a ne pravilo. Godine i godine sustavnog nerada moraju doći na naplatu i dolaze nam, ne samo u rukometu nego u svim sportovima, uništena i katastrofalno prorijeđena baza, zanemarena struka, nezainteresiran školski sustav i kolektivni sport nam neminovno klizi sve dalje od borbe za medalje. Osim nogometa, iz baš obrnutog razloga, jer ima široku bazu i donekle uspostavljen sustav.
Nije kraj svijeta izgubiti, nije kraj rukometa ako potonemo, samo se treba pogledati u ogledalo, primarno oni najodgovorniji i onaj najodgovorniji za sve što se u rukometu događa u posljednjih 30 godina i poduzeti nekakve mjere, Egipat je piramida realnosti, ne može ju se zaobići, moramo udariti u nju i -resetirati se. Sa Sigurdssonom na klupi apsolutno više nitko ne može uprijeti prst u izbornika što je bila tradicija nakon svakog neuspjeha u posljednjih 15ak godina, sada taj prst treba uprijeti tamo gdje doista leži prava odgovornost za pad našeg rukometa!
