Od Slavena Bilića do Nikole Vlašića: pregled svih kvalifikacija hrvatske reprezentacije za SP od samostalnosti
Gostovanjem i pobjedom u Crnoj Gori, hrvatska nogometna reprezentacija uspješno je apsolvirala još jedan kvalifikacijski ciklus te ćemo naše Vatrene ponovno gledati na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Iza nas su osme kvalifikacije za Mundijal, a iduće ljeto u Kanadi, SAD-u i Meksiku bit će sedmi put da ćemo na svjetskoj smotri i igrati. To nas dovodi do podatka od 88% uspješnosti te nas svrstava na treće mjesto u poretku nastupa na Svjetskim prvenstvima.
Svakom kampanjom, svakim usponom i svakim padom, Hrvatska je gradila reputaciju jedne od najrespektabilnijh reprezentacija svijeta. Kada je Slaven Bilić zabio prvi gol u kvalifikacijama za SP u jesen 1996. godine nitko nije ni pretpostavljao do čega će nas to dovesti, a kako je tekao taj put saznajte u nastavku.
Schmeichel spasio, Bokšić čovjek odluke – FRANCUSKA 1998.
Nakon sjajne prezentacije na prvom velikom natjecanju (EURO 1996.), uslijedile su prve kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo od samostalnosti. Reprezentacija Hrvatske nalazila se u dosta zahtjevnoj skupini s reprezentacijama Grčke, Slovenije, Danske i BiH. Prije posljednja dva susreta u skupini na kontu je skupljeno 12 bodova, ali jednostavna situacija zakomplicirala se našim porazom od 3:1 u Danskoj i pobjedom Grčke u Sloveniji.
Stanje prije posljednjeg i odlučujećeg kola bilo je jasno – Hrvatska u Ljubljani mora pobijediti Slovence, a Danska, koja je osigurala prvo mjesto i direktan plasman u Francusku, nije smjela izgubiti od Grčke. Svoj su posao Šuker i družina sigurno obavili pa su sve oči bile uprte u Atenu, a tamo je utakmicu karijere igrao danski golman Peter Schmeichel. Odličnim obranama spriječio je da Grci pobjede i plasiraju se ispred Hrvatske.
Hrvatska je osvojenim drugim mjestom u skupini morala u play-off gdje je izabranike Miroslava Ćire Blaževića čekala Ukrajina. Prva utakmica igrala se na Maksimiru 29. listopada 1997. godine, pogotcima Slavena Bilića i Gorana Vlaovića u Kijev se otišlo s dva pogotka prednosti. Uzvrat se igrao 15. studenog i završilo je 1:1. Za domaćine je rani gol postigao Ševčenko, dok je pogodak vrijedan premijernog plasmana na najveći svjetski nogometni događaj postigao Alen Bokšić u 27. minuti. Povijest se nastavila pisati u Francuskoj gdje je svima pred očima svjetlio brončani sjaj.
Foto: Radiša Mladenović / HNS Riznica
Novi izbornik, Bokšić opet čovjek odluke – JAPAN I JUŽNA KOREJA 2002.
Fantastičan uspjeh u Francuskoj pokazao je svijetu pravo lice naše reprezentacije. Međutim, Hrvatska se nije uspjela plasirati na EURO 2000. godine što je označilo početak kraja brončane generacije Vatrenih. U kvalifikacijama za SP u Japanu i Južnoj Koreji nalazili smo se u grupi broj šest zajedno s Belgijom, Škotskom, Latvijom i San Marinom.
Uvodna dva remija s Belgijom i Škotskom bila su dovoljna da se Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza zahvali gospodinu Blaževiću i potraži neka nova rješenja, stoga je novi izbornik postao Mirko Jozić. Pokazalo se to kao dobar potez jer je do kraja kvalifikacija upisano pet pobjeda i jedan remi uz gol-razliku 14:1.
Utakmica odluke odigrana je 6. listopada 2001. godine pred nešto više od 35 tisuća gledatelja u Zagrebu protiv Belgijanaca. Kao u Kijevu, ponovno je Alen Bokšić jedinim golom na utakmici odveo Hrvatsku na novo Svjetsko prvenstvo. Odličnu atmosferu koja je okružila izabranu vrstu pred svjetsku smotru na Dalekom istoku pokvarile su dvije prijateljske utakmice protiv Bugarske i Slovenije, iz razloga što je dio nogometne javnosti kao krivca za lošiju igru u tim susretima proglasila izbornika Jozića. Tada se zaboravljalo da je Jozić 1987. godine bio svjetski prvak s mladom jugoslavenskom reprezentacijom.
Do Njemačke na pogon mlađarije – NJEMAČKA 2006.
Uz završenu smjenu generacije te odrađenog SP-a 2002. godine i EURA 2004. godine gdje smo natjecanja završili u grupnoj fazi, pred novim izbornikom Zlatkom Kranjčarom bio je težak zadatak. Kako uklopiti golobrade momke i postići rezultat – plasman na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj? Hrvatska je u kvalifikacijskoj skupini morala odmjeriti snage s Švedskom, Mađarskom, Islandom, Bugarskom i Maltom.
Prije početka kvalifikacija bilo je mnogo upitnika i dosta onih koji su na skeptičan način gledali na redizajniranu Hrvatsku. U reprezentaciji je bilo mnogo novih lica čiji je zadatak dokazati suprotno, a to su npr. Darijo Srna, Dado Pršo, Ivan Klasnić, Luka Modrić… Točno takva stvar se i dogodila. Vatreni su protutnjali kvalifikacijama te sa sedam pobjeda i tri remija suvereno osvojili skupinu.
Konačna ljestvica ne prikazuje pravo stanje naše reprezentacije zbog toga što smo imali identičan broj bodova kao Šveđani, ali do toga je došla zbog remija s Maltom i Mađarskom kada smo već osigurali prvo mjesto i direktan plasman u Njemačku. Na prvenstvo se otišlo s visokim očekivanjima, no jedino što ostaje kao uspomena na ljeto ‘06 je ogromna potpora hrvatskih navijača na utakmici protiv Brazila i tri žuta kartona Josipu Šimuniću i isključenje tek nakon trećega.
Afrika nije dočekala Bilićevu generaciju – JAR 2010.
Razočarani neuspjehom na SP-u u Njemačkoj, HNS na čelu s Vlatkom Markovićem donosi odluku da neće produžiti ugovor Kranjčaru i za novoga izbornika imenuju brončanog iz 1998. godine – Slavena Bilića. U kvalifikacijama za nadolazeći EURO 2008. godine Hrvatska je osvojila svoju skupinu, a iz kvalifikacija zlatnim slovima ostat će upisane dvije pobjede nad Englezima koji su zbog tih poraza propustili prvenstvo. Na prvenstvu su Bilićeve trupe bili jedan od glavnih kandidata za zlato, ali nažalost zaustavio ih je zasigurno najbolniji trenutak u povijesti hrvatskog nogometa. Turski reprezentativac Semih Senturk i dan danas nam je ostao duboko urezan u bolno sjećanje.
Sada se vjerojatno pitate, a zašto uopće spominjem EURO iz 2008. kada je ovo tekst o našim plasmanima na Svjetska prvenstva. Ovo sam spomenuo iz razloga što je ispadanje od Turske itekako utjecalo na “psihu” tih mladića, što je za posljedicu imalo jedini posrtaj u odlasku na Mundijal od samostalnosti. Put do Južnoafričke Republike pred nas je stavio reprezentacije Engleske, Kazahstana, Ukrajine, Bjelorusije i Andore. Na papiru djelovalo je da će to biti borba između naše i engleske reprezentacije za izravan plasman na jug Afrike, ali nogomet je još jednom pokazao da ne priznaje nikakve papirnate favorite.
Gordi Albion na okrutan način nam je uzvratio za poraze u prošlim kvalifikacijama, porazi 1:4 u Zagrebu i 5:1 u Londonu bili su bolni. Oba dvoboja s Ukrajincima završila su neriješeno, a u svakom dvoboju s europskim Liliputancima upisali smo po dvije pobjede. Rezime kvalifikacija je 20 osvojenih bodova i treće mjesto što je značilo da ćemo po prvi puta Mundijal gledati putem malih ekrana te da je jedna od najperspektivnijih generacija propustila svoj trenutak svjetske slave. Međutim, trenuci slave i ponosa doći će vrlo brzo.
Foto: Davor Sajko / Sportnet.hr
Neslavno putovanje “preko bare” – BRAZIL 2014.
Potaknuti neuspjehom u plasmanu na prethodno Svjetsko prvenstvo, sve osim plasmana u Brazil smatralo bi se velikim neuspjehom. Zadatak je u djelo morao pretvoriti izbornik Igor Štimac, a Hrvatska se nalazila u grupi sa Srbijom, Belgijom, Škotskom, Makedonijom i Walesom. Ovo je bila jedna od težih, ako ne i najteža kvalifikacijska grupa u kojoj je naša reprezentacija ikad bila.
Počelo je odlično, u prvih šest susreta nije upisan niti jedan poraz. Taj bodovni učinak bio je od velikog značaja u preostale četiri utakmice kada je osvojen svega jedan bod, i to onaj u Beogradu (1:1) kada je hrvatski branič Šimunić grubo uklizao na suparničkog igrača Sulejmanija i zaradio crveni karton. Kvalifikacije su zaključene porazima na domaćem terenu od Belgije (1:2) i na gostujućem terenu od Škotske (2:0) što je značilo da idemo u play-off i da je Štimac završio svoj mandat. Njegov nasljednik bio je Niko Kovač koji je preuzeo momčad netom prije dodatnih kvalifikacija protiv Islanda.
U Reykjaviku je bilo 0:0, a plasman u Brazil osiguran je pobjedom u uzvratu na rasprodanom Maksimiru (2:0). Golove su postigli Mandžukić i Srna, a treba napomenuti da smo čak 52 minute igrali s igračem manje. Na prvenstvu smo svoj nastup ponovno okončali u grupnoj fazi te otkaz dobiva izbornik Kovač.
Foto: Drago Sopta / HNS
Trnovit put do najvećeg uspjeha u povijesti – RUSIJA 2018.
Za novog izbornika određen je tadašnji trener zagrebačke Lokomotive Ante Čačić te su s njim uspješno odrađene kvalifikacije za EURO 2016. te i samo prvenstvo gdje smo nesretno ispali od Portugala u osmini finala. Uslijedila je misija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji, a kvalifikacijska skupina dala nam je za protivnike Island, Finsku, Tursku, Kosovo i Ukrajinu.
Nakon uvodnog kola i domaćeg remija protiv Turske (1:1), Vatreni su ušli u seriju pobjeda. Redom su padali Kosovo, Finska, Island i Ukrajina. Pola posla bilo je odrađeno, ali nitko se nije nadao da ćemo se na kraju morati čupati iz ponora. Druga polovina puta prema Mundijalu otvorena je porazom na Islandu, ali gorak okus isprala je pobjeda nad Kosovom. Međutim, dogodio se neugodni poraz u Turskoj (1:0) i utakmica u Rijeci protiv Finske kada nam je pobjeda izmakla u 90. minuti. Nije bio problem izgubiti bodove, problem je predstavljao pristup koji je bio veoma loš i ispod prosjeka. HNS je odmah poslije remija s Finskom smijenio Čačića, ali bez novog rješenja. Rješenje je stiglo doslovno “5 do 12”, pred odlučujuću utakmica kvalifikacija protiv Ukrajine. Novi izbornik postao je Zlatko Dalić, a sve ostalo je povijest.
Pobjedom u Kijevu od 0:2 golovima Kramarića osiguran je play-off gdje nas je čekala Grčka. Hrvatska je prvu utakmicu pobijedila 4:1, pogotke su postigli Modrić, Kalinić, Perišić i Kramarić. Uzvrat je bio samo formalnost i potvrda plasmana na SP 2018. Ono što se dogodilo tog ljeta u Rusiji ostat će zauvijek u srcima svih Hrvata, ma gdje god bili jer ono što nam je reprezentacija tada priuštila bilo je nezaboravno. Jednostavno rečeno: to su bili dani ponosa i slave.
Foto: Drago Sopta / HNS Riznica
Nastavili tamo gdje smo stali – KATAR 2022.
Nakon SP-a u Rusiji nogometna reprezentacija je prije novih kvalifikacija za SP, odradila i EURO koji je zbog pandemije odigran 2021. godine. Tamo smo svoj nastup okončali u osmini finala. U kvalifikacijama za SP u Kataru igrali smo protiv Slovenije, Slovačke, Rusije, Malte i Cipra. Bila je to mrtva trka između nas i Rusije do samog kraja, ali bilo je nekih zahtjevnih utakmica s ostalim protivnicima.
Prva utakmica i odmah poraz. Slovenci su u Ljubljani slavili 1:0 i odmah nam zadali glavobolje. Naše reprezentativce to nije dalo uzdrmati te su do kraja kvalifikacija upisali dva remija (Rusija 0:0 i Slovačka 2:2) i čak sedam pobjeda. Trenutak odluke o stanju u skupini morao se donijeti u posljednjem kolu i utakmici na Poljudu protiv Rusije. Rusi su samo morali proći neporaženi i oni bi išli direktno u Katar, ali nešto se pitalo i nas.
Hrvatska je igrala dominantno od prve minute i stvarala šanse, ali lopta nije htjela ući u gol. Kada već nismo mi mogli zabiti, onda su Rusi zabili sami sebi. Igrala se 81. minuta kada je jednu ničiju loptu u vlastitu mrežu pospremio nesretni Kudryashov za veliko slavlje u Splitu. Tim pogotkom osigurano je još jedno Svjetsko prvenstvo, a na Bliskom istoku Hrvatska je odradila još jedno natjecanje za pamćenje i nastavila ono što smo započeli 2018. godine. Osvojena je brončana medalja te je Hrvatska potvrdila da pripada samome vrhu svjetskog nogometa.
Foto: Drago Sopta / HNS Riznica
Odmorimo se, zaslužili smo – ZAKLJUČAK
Poslije srebra i bronce na dva Svjetska prvenstva zaredom, morao je doći i jedan lošiji rezultat. Na EURU 2024. u Njemačkoj posustali smo u grupnoj fazi, ali nitko nije ni sumnjao da će to dovesti u pitanje plasman na SP koje će se idućeg ljeta održati u Sjevernoj Americi. Kao što posljednji podnaslov ovog članka kaže, konačno smo dočekali i jednu lakšu kvalifikacijsku grupu – protivnici su bili Češka, Farski Otoci, Crna Gora i Gibraltar.
Sedam pobjeda, jedan remi, nula poraza i 22 osvojena boda dovode nas do zaključka da su ovo bile najuspješnije kvalifikacije od naše neovisnosti. Sve to daje dobar zalog da će nam i iduće prvenstvo donijeti još razloga za slavlje.
Dosljednost koju mi imamo rijetka je u modernom nogometu i više je ne treba shvaćati kao iznimku, već kao normalnu stvar – Hrvatska je jedna od najstabilnijih i najrelevantnijih nogometnih nacija današnjice.
Foto: Drago Sopta / HNS
