Od minusa do ekstaze: Gorica preživjela i zapalila Turopolje
U Turopolju se igralo više od utakmice – igrala se borba za puls, za dah, za ostanak. A Gorica je u toj borbi – preživjela. I to na način koji se rijetko viđa. Od 0:2 do 3:2, od panike do ekstaze, od crvenog kartona trenera do heroja s klupe. Bio je to sudar volje i trenutka, trenutak u kojem nije presudila taktika, nego srce. Gorica nije tražila alibi, već rješenje. Nisu čekali spas – stvorili su ga sami. Na tom terenu saniranom za igru – rodila se priča za pamćenje. I kad se jednom bude govorilo o sezoni 2024./25., ova večer dobit će posebno poglavlje.
Početak iz noćne more
Puljani su djelovali kao da su došli obaviti rutinski posao, puni samopouzdanja nakon niza dobrih nastupa. Istra je povela već u 13. minuti – Valinčić je poslao savršeni centaršut, a Lončar ga glavom s pet metara pretvorio u pogodak. Samo četiri minute kasnije – novi šok. Nakon udarca iz kuta lopta ponovno dolazi do Valinčića, koji ovog puta iz punog trka zakucava loptu u prvi kut. 0:2 – i još nije ni prošlo 20 minuta. Na klupi Gorice – šok i nevjerica. Na tribinama – tišina, zbunjenost. Mnogi su pomislili isto: još jedan težak poraz, još jedna večer za zaborav? Ali ne – ovoga puta ne. Samo dvije minute nakon drugog gola Istre, Martin Šlogar vraća nadu domaćinu. Zagradio se na rubu šesnaesterca, napravio prostor i majstorski pogodio suprotni kut. 1:2 – u trenutku kad je bilo najpotrebnije. Povratak je bio u tijeku, a vjera se vraćala na tribine.
Gorica nije stala. U 31. minuti akcija s desne strane – Mikanović ubacuje, Ndockyt se ne snalazi najbolje, ali lopta dolazi do Čuića. Mladi napadač ostaje miran i iz blizine zakucava za 2:2. Stadion je eksplodirao – Gorica je preživjela nalet Istre i pokazala da još nije rekla zadnju riječ. Iz ničega – potpuni povratak. Gorica je – živjela.
Carević “pocrvenio”, ali momčad – planula
U drugom poluvremenu Gorica je izašla s više odlučnosti, s više vjere – ali još uvijek opasno lomljiva. Istra je i dalje bila prijetnja, posebno opasna u kontranapadima. Najbliže novom šoku došli su u 78. minuti kada je Lawal, nakon odlične akcije gostiju, ostao sam na desetak metara. Udarac je bio snažan i precizan, ali Banić se baca nogom i – spašava! Refleksna obrana koja je održala nadu. A onda – eksplozija. 81. minuta, trenutak koji bi, kada se bude gledala sezona unatrag, mogao stajati kao točka preokreta. Marko Kolar, svjež s klupe, pun fokusa i želje, prima loptu, okreće se čuvaru kao da ga nema i – šalje projektil u suprotni kut. Neobranjivo. Precizno. Klinički. 3:2 za Goricu! Stadion eruptira, tribine skaču, pjesma se vraća – slavlje kakvo se rijetko viđa u Turopolju. Sve što je izgledalo izgubljeno – vraća se u jednom trenutku čiste euforije.
No ni sve to nije prošlo bez drame. Nekoliko minuta ranije, trener Gorice Mario Carević isključen je zbog žestokog prigovora sucu. Gestikulirao je, vikao – eksplodirao na klupi. Crveni karton je uslijedio kao kazna, ali zapravo – bio je to katalizator. Umjesto da padnu, njegovi igrači – planuli su. Kao da su prepoznali emociju svog trenera i rekli: “Igrat ćemo za njega.” Na terenu su tada izgledali upravo onako kako Carević traži – borbeno, prkosno, bez kompromisa. Bez opravdanja. Gorica je tog trenutka postala momčad s gardom. Momčad koja ne odustaje.
Tri boda koja vrijede
Ova pobjeda za Goricu nije samo rezultat – to je emotivni udarac koji budi cijeli klub. S ova tri boda, Gorica ne samo da bježi Šibeniku na četiri boda razlike, nego ponovno preuzima kontrolu nad vlastitom sudbinom. U utakmici protiv Istre pokazali su sve ono što je ključno kad se igra za goli život: mentalnu snagu, srce, inat i sposobnost da se, u najtežim trenucima, odgovori – ne riječima, nego djelima. Bilo je 0:2. Publika je šutjela. I onda – Gorica se vratila. Kao ekipa. Kao kolektiv. Kao svlačionica koja ne pristaje na poraz. Preokret protiv momčadi koja je doslovno prošlog tjedna razbila Dinamo nije samo trijumf – to je poruka. Poruka da ova Gorica neće umrijeti tiho. Da još ima goriva, i da još nije rekla posljednju riječ.
A pred njima – nova bitka. Gostovanje kod Osijeka. Kluba koji je do jučer jurio vrh, a danas ne zna gdje mu je dno. Ni oni više nisu sigurni. I zato, ta utakmica postaje nova prekretnica, nova prilika za dokazivanje. Gorica ide tamo s uzdignutom glavom, s impulsom, i s onim najvrjednijim – zaletom. U Turopolju se slavi kao da je izboren opstanak. Ali svi znaju – ovo je tek početak finiša. Ipak, jedno je sigurno: u 81. minuti ove subote, na tom saniranom travnjaku, među crvenim kartonima, zvižducima i urlikom s tribina – rodila se nova nada. I to više nitko ne može ignorirati.
