Marić opasno riskira: Dvije goruće pozicije još nisu riješene, a Dinamo vrlo skoro čekaju prvi izazovi

Dinamove navijače može radovati vijest o povratku Brune Petkovića i Josipa Mišića u trenažni proces o čemu smo pisali ovdje, no postoji i opravdan razlog za zabrinutost. U prijelazni rok ušlo se s ciljem pojačavanja dvije pozicije gdje Dinamu itekako gori, a to su one centralnog napadača te lijevoga beka. Dolazile su i prije samog početka prijelaznog roka najave kako su financijska sredstva osigurana te da se već naveliko priča s opcijama za te obje pozicije.
Sada, na ljeto ili nikad?
Tako je već prije koji tjedan iscurilo da Dinamo ‘ganja’ Grega Taylora, Škota koji igra u Celticu i koji je po prirodi lijevi bek. Ispočetka se činilo kako bi Taylor svakoga časa mogao doći u Zagreb na potpis ugovora, no ta priča se s vremenom nekako ugasila. Škot je i dalje u Glasgowu, pojavile su se informacije kako su za njega zainteresirani brojni europski klubovi koji mu financijski mogu pružiti puno više u odnosu na Dinamo te se čini kako od njegovog dolaska u Zagreb neće biti ništa.
Očito je sav fokus Marka Marića bio (ili još uvijek je) na njemu s obzirom da do sada nije ‘iscurilo’ niti jedno drugo ime za poziciju lijevoga beka za kojega je Dinamo zainteresiran. Tko zna, možda Marić cijelo vrijeme u rukavu skriva opciju B, a možda i ima dogovor sa Škotom o njegovom dolasku u kasnijem dijelu prijelaznog roka, pa možda i na ljeto.
No, čini se da se sportski sektor u slučaju propadanja Taylora osigurao s dovođenjem Bartola Franjića, još jednoga od veznjaka na kojega se u Maksimiru više gleda kao lijevoga beka. Mogu na lijevoj strani obrane igrati i Pierre-Gabriel, Mauro Perković, pa i samozatajni Jan Oliveras. No, prvoj trojici to nije prirodna pozicija, a Oliveras ne ulijeva povjerenje, pogotovo u defanzivnom dijelu.
Najveća greška – prodaja Brodića?
Ako na poziciji lijevoga beka vatra tinja, onda pozicija centarfora gori te čeka što brže rješavanje te situacije. A čeka se, i to se čeka već tjednima, a čini se da nema nikakvog pomaka. Petković se tek vraća iz teške ozljede, a Sandro Kulenović ne može na sebe preuzeti ulogu spasitelja i beskonačno postizati golove kao na traci. Dapače, na njemu se na kraju polusezone vidjelo da je ostao bez benzina i da mu treba odmor koji mu se nije mogao pružiti jer je sportski sektor na ljeto odlučio prodati Frana Brodića, a ne dovesti zamjenu.
Upravo iz tog razloga očekivalo se kako će u zimskom roku Marić ispraviti pogrešku te dovesti napadača barem na sredini priprema tako da prođe upoznavanje s momčadi i privikne se na zahtjeve trenera. No, napadač će doći puno kasnije od toga što bi moglo sugerirati da Dinamo čeka nešto jače ime koje će moći odmah ući u momčad te instant dati napadački impuls. Hoće li to tako na kraju i biti nitko ne može znati, no sve najave iz Maksimira govore kako će riječ biti o posudbi.
Spominje se i dolazak Luke Ivanušeca, no i taj transfer je na čekanju iz ipak nekih drugih razloga nepovezanih sa zagrebačkim klubom. Dinamo je po tome pitanju napravio sve, dogovorio uvjete s Feyenoordom i samim igračem te se sada čeka potez Nizozemaca. Bilo kako bilo, Marko Marić preuzeo je veliki rizik s postavljanjem Fabija Cannavara, a možda i još veći odugovlačenjem dovođenja pojačanja na dvije goruće pozicije.