Mamić: “Suci su mi uzeli osam milijuna eura! Pi*ka vam materina!”

Tri sata, jedan čovjek, bezbroj optužbi, psovki, teatralnih izjava i prijetnji. U svom poznatom stilu, Zdravko Mamić ponovno je održao show u Mostaru. Održao je konferenciju u Princess Dvorani hotela Mepas, gdje je, kako sam kaže, “morao reći istinu koju nitko drugi neće”. Zdravko Mamić. Za neke – spasitelj Dinama, tvorac nogometne Hrvatske i najveći mozak u povijesti hrvatskog sporta. Za druge – bjegunac, lopov, kriminalac koji je desetljećima izvlačio novac iz Dinama i stvorio paralelni sustav u kojem su sudjelovali suci, menadžeri i političari. Jedno je sigurno – bez njega, ni Dinamo ni hrvatski nogomet ne bi izgledali ovako.

Jedna stvar je neosporna – kad Mamić priča, svi slušaju.

Show za pamćenje: Suze, psovke i borba za vlastitu istinu

Suze, psovke, samouvjerenost, napadi na pravosuđe, obrana vlastite uloge u Dinamu, prozivke prema bivšim igračima – ništa nije nedostajalo. Sve ono što se desetljećima priča o njemu, sve što se nagađa, sve što mu se stavlja na teret – on je u svom dvosatnom obraćanju ili negirao ili preokrenuo u svoju korist. Bio je to show dostojan Netflixovog dokumentarca. Ovo nije bila samo konferencija za novinare. Ovo je bio spektakl, izjava moći i očaja, pokušaj da se još jednom nametne kao ključna figura hrvatskog nogometa. Pitanje je samo – je li publika, ona u Dinamovim plavim bojama, ona u sudskim dvoranama, ona u cijeloj Hrvatskoj, već odlučila? Je li Zdravko Mamić najveći vizionar kojeg je hrvatski sport ikad imao, ili je samo vješt manipulator koji je iskoristio klub i državu za vlastitu korist?

Krenimo redom.

“Dinamo 1992. godine? Propast! I onda su zvali mene.”

Mamić se vratio na same početke – turbulentne devedesete, raspad Jugoslavije i Dinamo koji je bio u potpunom kaosu.

“Okidač za ovo obraćanje je moje drugo suđenje u Osijeku, ali bit će priče o svemu. Tko je Zdravko Mamić? Raspala se Jugoslavija, igra se prvo hrvatsko prvenstvo. Igra se u samo četiri grada jer je Hrvatska u ratu presječena na pola. Dinamo je prvu sezonu završio na sramotnom petom mjestu te je također sramotno izgubio finale Kupa. Odmah je Dinamo u samostalnoj Hrvatskoj krahirao.”

Njegova priča je jasna – Dinamo je bio na rubu ponora, bez novca, bez vizije, bez budućnosti. No, ono što ne spominje jest da su te godine bile teške za sve, ne samo za Dinamo. Cijela Hrvatska je bila u ratu, a klubovi su preživljavali kako su znali.

Tuđman je rekao: “Ćiro, privatiziraj Dinamo!”

Tu dolazimo do ključno važnog trenutka – prema Mamiću, njega i Ćiru Blaževića je osobno predsjednik Tuđman pozvao da spase klub.

“Jedne večeri sjedio sam s mojim pokojnim kumom Ćirom Blaževićem u zagrebačkom hotelu I. Prišla su nam dva policajca i rekli da moramo kod predsjednika Tuđmana. On je naredio Ćiri da mora privatizirati Dinamo. Izašli smo od predsjednika Tuđmana, a Ćiro me pitao: ‘Sine, što je to privatizacija?’ Ja sam mu rekao da ne brine jer ja znam sve o tome jer sam vodio privatizaciju jedne drvne industrije. Ukrcali smo novac i Dinamo je odmah postao prvak. Vlasnici Dinama bili smo Ćiro, ja i tvrtka Montmontaža.”

Ovdje vidimo njegovu glavnu poruku – on nije samo bio dio Dinama, on je bio njegov vlasnik, njegov spasitelj. No, ovdje je pitanje: ako je Dinamo već tada bio privatiziran, zašto je godinama nakon toga bio financiran iz državnih izvora?

“Prije 30 godina si molio da itko iz Europe s tobom igra prijateljsku utakmicu, a sada Dinamo za pobjedu nad Milanom u Ligi prvaka dobiva 2.2 milijuna eura i na korak je do toga da izravno ulazi u Ligu prvaka.”

Istina? Dinamo nikada nije bio jači nego u eri Mamića. No, pitanje je po kojoj cijeni.

“Ja sam bio apsolutni šef Dinama!”

Nema sumnje da je Mamić u Dinamu vladao kao apsolutni gospodar.

“Ja sam bio apsolutni šef Dinama. Ako je to istina, a je, jer sam sam donosio hrabre odluke, zašto mi onda ne priznate što sam napravio za hrvatski sport i državu? Nego iz dana u dan masakrirate mene i moju obitelj.”

Dinamo je pod njegovim vodstvom zaista postao moćan klub, financijski stabilan i konkurentan u Europi. No, pitanje je – je li Dinamo bio jak zbog njega ili unatoč njemu?

“Gdje su pare, gospodo?! Ako sam ja uzeo, gdje je rupa?”

Financijska stabilnost Dinama pod njegovim vodstvom njegov je glavni argument protiv optužbi da je krao.

“Dinamo je ove sezone od Europe i UEFA-e dobio 44 milijuna eura, a Hrvatska je u zajednički pool dala 50 tisuća eura. Pazite te razlike! Hrvatska, cijela država, daje 50 tisuća eura, a Dinamo zaradi 44 milijuna!”

Ako je sve bilo legalno, zašto je završio pred sudom? Prema Mamiću, stvar je jasna – riječ je o političkom progonu.

“Suci su mi uzeli osam milijuna eura!”

Njegov bijes prema pravosuđu bio je eksplozivan.

“Suci su mi uzeli osam milijuna eura! Što sam trebao? Ne platiti i dobiti 15 godina?! I sad me pitate zašto sam pobjegao? Gdje da se vratim, pi*ka vam materina, da mi date još 400 godina?!”

Jasno je da on ne priznaje presude. No, činjenica je da je osuđen i da se skriva od pravosuđa.

“Zakleo sam se – jesam li spremio tri suca u zatvor? Jesam!”

Mamić ovdje ne krije da je imao moć i da ju je koristio.

“Zakleo sam se tu na presicama, jesam li spremio tri suca u zatvor? Kvesića, Krušlina i Vekića koji su mi potvrđivali optužnicu i sudili mi? Jesam! I što sad?! Još mi kažete da lažem?!”

Ovo je vjerojatno najopasniji dio njegove priče – priznanje da je imao sudce u šaci.

Eduardo, Modrić, Lovren, Gvardiol – Igrači koje je stvorio Mamić

Jedna od ključnih točaka konferencije bilo je svjedočenje Eduarda da Silve na sudu u Osijeku.

“Eduardo laže! Imam sve papire! On je 2003. godine potpisao ugovor kod javnog bilježnika da ću ja i njegov menadžer dobivati po 25 posto od svih njegovih prihoda! Onda je 2007. godine sve to potvrdio aneksom ugovora! I sada on priča da nije znao?! Ma dajte, pi*ka vam materina, šta vi mislite da sam ja idiot?!”

Ključni moment? Prema Mamiću, sav novac od Eduardovog transfera u Arsenal ostao je u Dinamu.

“Zamislite tu budalu! Umjesto da uzmem 50 posto koliko mi pripada, ja ostavim sve u Dinamu! Svih 14 milijuna eura! I kažu da sam lopov?!”

Osim Eduarda, Mamić si pripisuje zasluge za još niz igrača.

“Ja sam otkrio Gvardiola! Vidio ga u Međugorju i rekao Zokiju: “Ovo je stoper od 100 milijuna eura!” I što je bilo? Deset puta više smo ga naplatili nego što bi nam donijela Liga prvaka!”

To nije sporno. Dinamo je pod njegovim vodstvom stvorio i prodao Luku Modrića, Dejana Lovrena, Matea Kovačića, Joška Gvardiola i brojne druge. No, sporno je tko je od tih transfera najviše zaradio.

“Dinamo bez mene neće biti, majke mi!”

Ovo nije samo prijetnja, ovo je Mamićeva zadnja linija obrane.

“Ostavio sam vam sve! Vi ste naslijedili Dinamo s 33 milijuna eura! Sada ste sve to popušili! Trenerima ste dali 10 milijuna eura, a Vlatki Peras ne date 500 tisuća?! Sramite se! Dinamo bez mene neće biti, majke mi!”

Njegova tvrdnja da je ostavio Dinamo u savršenom stanju je, blago rečeno, upitna. No, jedno je sigurno – Dinamo nakon Mamića više nije isti.

Mamićev film tek počinje – priča koja neće imati kraj

Ono što je možda najzanimljivije od svega – Mamić je odlučan u tome da svoju priču ispriča do kraja.

“Odlučio sam snimiti film. To neće biti bilo kakav film, nego film težak deset puta više od svih koje ste gledali. Ili Dragan Bjelogrlić ili Netflix, ali snimit ću ga!”

I realno, tko bi mogao reći da ne bi gledao film o njemu? Njegova priča već sada izgleda kao filmski scenarij – uspon iz ničega, stvaranje nogometnog carstva, obiteljske drame, sudske procese, bijeg, izdaju, saveznike i neprijatelje. Sve što čini vrhunski triler, sve što privlači publiku, Mamić je već proživio. Dok pravosuđe ima svoju verziju priče, a njegovi navijači drugu, jedno je neosporno – bez obzira na kraj, Zdravko Mamić je i ostat će najkontroverznija figura hrvatskog nogometa. Genij ili kriminalac? Možda oboje. No jedno je sigurno – dok god je on živ, priča neće prestati.

Najava filma samo je logičan nastavak njegovog narativa. Materijala ima za nekoliko sezona, a pitanje je samo hoće li priča biti ispričana kao epska saga o nepravdi, u kojoj je čovjek stvorio nogometni imperij, a sustav ga uništio, ili će to biti priča o megalomaniji, pohlepi i vještom iskorištavanju rupa u sustavu. Jedno je jasno – ovo nije njegova posljednja konferencija. Sve dok Dinamo postoji, dok su njegovi ljudi u klubu, dok traje pravosudna trakavica – Mamić neće šutjeti.

A mi? Mi ćemo gledati novi spektakl. Jer Mamić ne zna nestati u tišini. Ako njega pitate, on nije bivši – on je i dalje glavni lik hrvatskog nogometa.