Maksimirska nemoć

O Dinamovom dosadašnjem dijelu sezone puno se pisalo, pričalo, ljudi su međusobno, ali i samima sebi pokušavali objasniti što se to ove sezone događa, ali odgovor je još uvijek nejasan. Čak i nakon ovog večerašnjeg ‘šamara’ od Rijeke koja cijele sezone izgleda kao momčad koja više želi do naslova i koja ima igru i načine kako do naslova doći. Dinamo, s druge strane, proživljava pravu kalvariju, od početka sezone traje toplo-hladna forma zagrebačke momčadi u kojoj ovaj hladni dio ipak više strši i puno više se pojavljuje. Naslov prvaka, iako još uvijek dostižan, sve je dalje, a ako se ovakvi rezultati nastave, Dinamovi čelnici morat će objasniti poteze koji su odredili ovu sezonu.

Lutanje

Večerašnji poraz samo je dio onoga lošega što se kroz cijelu sezonu događa, ali možda i tek najava onoga što tek slijedi. Znamo već svi da je Marko Marić prije tjedan dana dobio otkaz na poziciji sportskog direktora, već se o toj temi reklo puno toga. No, što je s njegovom ostavštinom u vidu igračkog kadra, ali naposljetku i samog odabira trenera? Da, Marić je bio taj koji je bio glavni u dovođenju Sammya Mmaeea, Juana Cordobe, Nathanaela Mbukua, a najrecentnije i Wilfrieda Kange, a što ti igrači donose Dinamu?

Cordoba i Mbuku ništa, rijetko dobiju priliku, dovoljno o njima govori postavljanje Marka Pjace na njemu neprirodno desno krilo. Kada i dobiju priliku ne iskoriste ju, dapače, zacementiraju si mjesto na klupi. Mmaee je najveća enigma, igrač koji je u Dinamo stigao s velikom reputacijom te s još većim očekivanjima iz vikenda u vikend kida živce navijačima Modrih, a posljednji ‘čavao u lijesu’ bila je večerašnja ultra-blijeda izvedba marokanskog stopera. Wilfried Kanga je u Dinamu kratko vrijeme, stoga bi mu trebalo dati i više vremena, no za sada ne ide u dobrom smjeru. Naravno, Kanga posjeduje neke kvalitete koje, na primjer, Kulenović nema, no to ne znači da bi trebao biti prvi izbor za najisturenijeg igrača Dinama.

Naravno, nisu samo Marićevi igrači problem, no oni su najbolji prikaz lutanja Dinamove sportske politike. Neki bi se pitali ima li Dinamo uopće sportsku politiku… Marko Marić je u dogovoru s upravom krajem prosinca uručio otkaz Nenadu Bjelici te doveo Fabija Cannavara na klupu Dinama. Cannavaro je, bez sumnje, Marićev izbor, Dinamov sada već bivši sportski direktor Cannavara zna još iz razdoblja provedenog u Kini, a i sam Talijan je potvrdio da ga je na klupu Modrih lansirao upravo Marić.

Nemoć

Marić je nedavno dobio otkaz, a između redaka moglo se iščitati da je takva odluka donesena i zbog njegovog slabog iskustva prije Dinama na poziciji sportskog direktora. Što onda s Cannavarom? Talijan je prije Dinama imao skromnu trenersku karijeru; dva kratka mandata na klupama Beneventa i Udinesea te nešto duži angažmani u Kini i Arabiji. Ne treba ovdje kriviti Cannavara ni za što, Talijan uistinu posjeduje veliki potencijal, potvrđuju to brojni njegovi suradnici, no ima li Dinamo vremena da bivši osvajač Zlatne lopte ispuni taj potencijal? Mogla bi se ovdje povući paralela s Marićem koji prije Dinama nije bio sportski direktor niti u jednom klubu, pa niti u nekom koji je razina manje od zagrebačkog kluba.

Nastave li se loši rezultati, tko će za to odgovarati? Hoće li predsjednik Zajec i suradnici smijeniti i trećeg trenera ove sezone? To nam tek ostaje za vidjeti, ali sveukupni dojam poslovanja Dinama u posljednje vrijeme nije dobar. Djeluje kao da se odluke provode stihijski, bez nekog dugoročnog plana, a postoji veliki broj primjera koji ukazuju da Dinamo trenutno luta i da u tome ne namjerava stati.

Sve to se odražava na nemoć trenera i igrača na terenu koji definitivno snose svoj dio krivice, no nisu jedini. Dinamo je trenutno nemoćan, pogodak bi propusnoj obrani postigla i armenijska niželigaška momčad, a ako taj problem ne može riješiti svojevremeno najbolji stoper svijeta, tko može?