Lopta se vraća kući, u Županju

Godine 1881. dolazi do konačnog ukidanja Vojne krajine i Županja se uključuje u ugarski dio Austro-ugarske monarhije te potpada pod upravu Hrvatskog sabora. S razvojačenjem dolazi do velikih gospodarskih promjena u Županji uslijed prodora novih i slobodnijih kapitalističkih odnosa.

Krajem 19. stoljeća Županja se industrijski razvija, a time i urbanizira. Naselja Županjske Posavine također se razvijaju te u njima nastaje niz značajnih kulturnih i gospodarskih institucija. Za potrebe plasiranja industrijskog kapitala na tržište razvija se riječni i cestovni promet.

Posebice je domaćim i stranim industrijalcima privlačna bila šuma spačvanskog bazena i to zbog vrlo kvalitetnog i jeftinog hrasta lužnjaka. Prvi strani industrijalci iz Engleske dolaze u Županju oko 1880. godine.  Tvrtka The Oak Extract Company Ltd sa sjedištem u Suttonu kod Londona otvara u Županji tvornicu tanina, koja je radila od 1883. do 1936. godine. Tanin je smola iz hrasta, koja se koristila u kemijskoj i drvnoj industriji.

Kada su engleski industrijalci stigli u Županju, sa sobom su donijeli i svoje igre za razonodu, prvenstveno nogomet i tenis. Upoznavanjem, a potom i zapošljavanjem mještana, Englezi su mlade Županjce uključili u svoje igre i podučili ih pravilima.

Nogomet je stoga vrlo brzo postao popularan u Županji, a engleski industrijalci su stanovnicima Županje naposljetku i poklonili svoju malu, okruglu i zbijenu kožnu loptu koju su donijeli iz Engleske.

Tvornice tanina u Županji, na tom prostoru se danas nalaze sportski tereni NK Graničar.

Kako je pronađena i sačuvana prva nogometna lopta u Hrvatskoj Jedna od prvih lopti na prostoru bivše Jugoslavije slučajno je sačuvana. Mirko Šarčević, prosvjetni djelatnik iz Županje godinama je nosio svako večer mlijeko za svoju obitelj od Antuna Oršolića, čika Tuce. Već i ranije, u ambaru kod čika Tuce, viđao je ovaj zagonetni
predmet kojemu tada nije poklanjao preveliku pozornost. U proljeće 1979. godine, potaknut pričama o igranju nogometa, Englezima i tvornici tanina, upitao je čika Tucu kakva je to kod njega lopta i odakle mu, a ovaj mu odgovorio da ju je naslijedio od svog očuha. Ovako piše u tekstu Mirka Šarčević objavljenog u Vjesniku 29. srpnja 1979., a kojeg je dopunio Đuka Verner:

Kada sam čuo za postojanje te lopte, uputio sam se s mojim bivšim suigračem Ljudevitom Šinkom Lajčikom kod čika Tuce da ju vidimo. Na prvi pogled odmah smo ustvrdili da se radi od staroj nogometnoj lopti te smo se zanimali kako je kod njega dospjela. Po pričanju čika Tuce to se dogodilo davno, u pokladne dane dok je još tvornica bila u gradnji, a u kojoj je njegov očuh Marko Kobašević bio zaposlen. Odjeveni u turske vojnike, dvadeset mladića s fesovima na glavama i na okićenim konjima predvođeni Markom Kobaševićem obišli su tvornicu tanina kako bi se pokazali tadašnjim vlasnicima. Tom prigodom im je jedan od šefova za uzvrat darovao jednu od nogometnih lopti pa su tako naši mladići došli u posjed prave nogometne lopte s kojom su Englezi igrali nogomet na našem tlu. Istu loptu, zapravo
njezin vanjski dio, mantl, Marko Kobašević je donio kući, a ona mu je nakon što se probušila služila za držanje alata za krpanje orme, čavliće, šilo i drugi pribor, a za istu je svrhu poslužila i čika Tuci nakon smrti Marka Kobaševića, njegova očuha. Da bi se mantl mogao upotrijebiti izrezan je jedan od sedam režnjeva od kojih se kožnata lopta sastojala kako bi se u njenu unutrašnjost stavio spomenuti pribor. Od dugog stajanja i manjka jednog režnja, lopta je izgubila svoj okrugli prvotni oblik pa je više nalik lopti za ragbi. No, kada smo je natopili u laneno ulje, stavili dušicu i napumpali je, lopta je tada pokazala svoje pravo lice, bila onakva, nešto većeg promjera, kakvom se tada igralo.

Nogometni savez Hrvatske 24. travnja 1980. je organizirao svečanu sjednicu u povodu 100-te  godišnjice igranja nogometa, a na tom sastanku u ime Graničara smo nazočili Ivo Balentović i ja te prezentirali našu staru nogometnu loptu. Sjednica je održana na stadionu zagrebačkog Dinama, a tu su još bili nazočni i predstavnici klubova i tiska, najstariji bivši igrač i član prve reprezentacije Jugoslavije Jaroslav Šifer. Svi su s velikim zanimanjem uzimali loptu u ruke diveći joj se. Predstavnik karlovačkog Tehnološkog centra Tomislav Vuković zamolio nas je tom prigodom da mu damo komadić kože od lopte koji je kasnije kao uzorak poslao na analizu u Frankfurt. Analiza je pokazala da se doista radi o lopti staroj između 105 i 115 godina.

Lopta je široj javnosti pokazana u Županji na izložbi razvoja nogometa prigodom svečane, centralne proslave 100-te obljetnice igranja nogometa u Hrvatskoj i u Jugoslaviji koja je priređena 13. prosinca 1980. Isto tako je pokazana u Zagrebu 22. prosinca 1980. u staroj Gradskoj vijećnici u Ćirilometodskoj ulici br. 5. prigodom svečane sjednice Hrvatskog nogometnog saveza, a povodom 100 – te godine igranja nogometa. Čika Tuca je umro, a loptu je ostavio Augustinu (Dragi) Lukačeviću u Zagrebu gdje se i sada nalazi.

Manda i Antun (Tuca) Oršolić, nekadašnji vlasnici prve nogometne lopte u Hrvatskoj ispred
ambara u svom dvorištu u kojem je pronađena prva nogometna lopta u Hrvatskoj.

Lopta se zakotrljala
HŠK Graničar je osnovan 29. lipnja 1920. godine u dvorištu Više pučke škole, a to je dan kada se dijele Svjedodžbe o uspjehu školske godine. Procedura osnivanja kluba brzo je završena, ali zaključak o imenu nije donesen, dva su prijedloga dominirala: „Croatia“ i „Građanski“. Odluka je ostavljena za slijedeću sjednicu. Dva tjedan kasnije Marko Oršolić, jedan od osnivača „Graničara“ na pjevačkoj probi Obrtničke omladine uvježbavao je s pjevačima, tada popularnu davoriju:

Čvrsto stoji ko klisura,
Kad navali na njeg bura.
refren:
„Silni hrabri Graničari“
Tek što je završio tresne šakom po stolu i oduševljeno vikne:
„Evo nam imena i himne“

Najstarija slika igrača NK Graničara (HŠK Jadran) iz 1923. godine Aca Plekanec, Ivo Galović Dragonja, Teodor (Pupsa) Miler, Tomo Biljan, Andrija Kadović, Đuka Verner, Franjo Kadović, Stjepan Verner, Marko Oršolić, Šandor (Šanji) Senjaši i Đula Kovač

Počelo se tragati za zemljištem prikladnim uza novo igralište. Glavni inicijatori i pokretači ove zamisli su bili Ljudevit Šinka, Đuka Verner i Ivo Balentović-Beli. Odmah im je za oko zapelo zapušteno zemljište bivše tvornice tanina. Vlasnica toga prostora i zgrada je bila Katarina Hepburn, supruga bivšega direktora tvornice Engleza Freda Hepburna. Graničarovo službeno izaslanstvo dobilo je Katarinino dopuštenje za gradnju igrališta.

Pristupilo se rušenju starih tribina. S velikim oduševljenjem se radilo na ravnanju novoga terena, prvenstveno je to radila mladež, organizirale su se mjesne brigade. U taj rad je potrošeno mnoštvo dobrovoljnih radnih sati. Skupljali su se dobrovoljni prilozi u novcu i građi, i skoro se svaka kuća na poziv odazvala. Igralište je uređeno, ograđeno i 29. rujna i proslavljeno otvorenje novoga igrališta.

Na njemu je prva utakmica odigrana sa Slobodom iz Đakova. Otvorenje novih tribina proslavljeno je 3. srpnja 1949. godine. Na proslavi je odigrana nogometna utakmica s Lokomotivom iz Zagreba, osmoplasiranoj ekipi državnog prvenstva. Otvorenju je prisustvovalo oko 3500 ljudi iz Županje i okolice.

08. srpnja 1951. Pogled na tribine za vrijeme finala pokalnog turnira – pobjeda Graničara

Godine 1969. osnovana je radna skupina u prigodi obilježavanja 50. obljetnice Jugoslavenskog nogometnog saveza na čelu s predsjednikom dr. Mihajlom Andrejevićem.
Proslava je započela 9. travnja 1969. godine u zagrebačkoj staroj Gradskoj vijećnici kada je održana svečana sjednica. U Domu omladine u Beogradu 23. studenog 1969. godine održan je završni dio proslave 50. godišnjice postojanja Nogometnog saveza Jugoslavije. Prije samog završnog dijela proslave u Beogradu, u Županji je 22. listopada 1969. godine Nogometnog klubu Graničar dodijeljena zlatna plaketa i otkrivena spomen ploča u čast “prvog igranja nogometa na južnoslavenskim prostorima”.

22.listopada 1969. godine potpredsjednik FIFA-e, dr. Mihajlo Andrejević drži govor na stadionu NK Graničar

Središnja proslava 100. obljetnice igranja nogometa u Hrvatskoj i Jugoslaviji u Županji 13. prosinca 1980. je započela svečanom sjednicom Jugoslavenskog nogometnog saveza na čelu sa Miljanom Miljanićem, Hrvatskog nogometnog saveza, Regionalnog nogometnog saveza Slavonije i Baranje i Općinskog nogometnog saveza Županja. Sjednicu je otvorio predsjedavajući predsjedništva Jugoslavenskog nogometnog saveza Milan Brajević, a prije negoli je sjednica otpočela, pročitani su pozdravni telegrami svjetske organizacije FIFA i europske nogometne organizacije UEFA. Tada je donesena odluka o proglašenju Graničarova Spomen – stadiona prvog igranja nogometa u Jugoslaviji. Odluka ima sedam točaka , a prva glasi: “Utvrđuje se grad Županja kao mjesto gdje se pojavila prva nogometna lopta i gdje je
dolaskom Engleza 1880. godine ozvaničeno prvo igranje nogometa u našoj zemlji”.

Na svečanoj sjednici nazočna su bila mnoga poznata imena iz sporta – Franjo Frntić, Miljan Miljanić, Fredi Kramer i Zorislav Srebrić.

U Županji je 5. prosinca 2010. godine obilježeno 130 godina igranja nogometa u Hrvatskoj i 90. godišnjica osnutka Graničara. Na sjednici skupštine kluba prikazan je film Prvo igranje nogometa u Hrvatskoj, autora Ivice Janjića.

Na Trgu kralja Tomislava u Županji, 8. prosinca 2015. je svečano otkriven novi spomenik prvoj nogometnoj lopti u Hrvatskoj, rad je akademskog kipara Krešimira Roda. Napravljen je u obliku slova „Z“ koje skupa s loptom simbolizira početno slovo Županje.

Nakon više desetljeća izbivanja iz Županje, lopta se vraća u Županju. Graničarski čardak, današnji Gradski muzej Županja, te prostorija u koju je smještena lopta čekali su na nju. Prostoriju u kojoj će se nalaziti lopta su nadogradili baš Englezi uselivši se privremeno u vojnokrajiški čardak koji više nije imao svoju funkciju nakon 1881. godine. Pokojni gospodin Augustin Lukačević se pobrinuo da lopta bude sačuvana i na sigurnom, te je tu ulogu preuzela njegova kćerka, hvala im na tome što su prepoznali vrijednost i uzeli ulogu čuvara tako vrijedne baštine. No, od sada ta uloga pripada Gradu Županja, odnosno Gradskom muzeju Županja gdje lopta i pripada. (Tekst pripremili: Hrvoje Tkalac i Mateo Obradović)

Otvorenje novog spomenika prvoj nogometnoj lopti 2015.

Ivana Gorbačev, kćerka Augustina Lukačevića