Kovačević ‘pleše po rubu’, ali pruža mu se prilika kakva se ne propušta!
Iako je do kraja polusezone preostalo odigrati četiri utakmice (tri u HNL-u i jednu u EL), već sada se može reći da je jesenski dio sezone za Dinamo bio pravi roller coaster emocija. U prvih osam kola u domaćem prvenstvu Dinamo je osvojio 19 bodova, a pobjede nad Fenerbahčeom te Maccabi Tel-Avivom u Europskoj ligi nagnale su navijače Dinama na razmišljanje da je Zvonimir Boban pogodio ‘u sridu’ izborom Marija Kovačevića na mjesto glavnog trenera jednog potpuno novog, rekonstruiranog Dinama.
I doista, Dinamo je u uvodnih 10-ak utakmica ove sezone (ovdje uključujemo sva natjecanja) izgledao jako dobro; igrači su djelovali poletno, željni dokazivanja, a Mario Kovačević kao trener s jasnom idejom i vizijom kako bi mu momčad trebala izgledati. Posebno ‘lijepe’ bile su pobjede nad Hajdukom u kojoj su Splićani pali bez ispaljenog metka te one protiv Fenera i Maccabija gdje je Dinamo djelovao kao prava, moderna europska momčad. Gledajući na temelju tih uvodnih 10 utakmica rijetko tko bi rekao da je to momčad u nastajanju, ona koja će se tijekom sljedećih prijelaznih rokova još morati nadograđivati i poboljšavati. Uz devet pobjeda te jedan remi (u Varaždinu), Dinamo je upisao i jedan poraz. Tada je Gorica s Maksimira odnijela sva tri boda, no nije bilo previše panike nakon tog dvoboja, a Dinamo je nakon toga upisao i četiri uzastopne pobjede.
Početak problema
Ipak, početak listopada donio je i početak problema u Maksimirskoj 128; Lokomotiva je Dinamu nanijela neočekivani, drugi poraz u sezoni, a Modri su tada pokazali naznake usporavanja. Uslijedila je reprezentativna pauza nakon koje je momčad Marija Kovačevića dočekala Osijek, a unatoč slabijoj igri, Dinamo je ipak osvojio sva tri boda. A onda – šokantan niz te prva propitkivanja statusa Marija Kovačevića. Remi u Malmou, porazi protiv Vukovara, Celte Vigo te Istre i jedva izborena pobjeda nad Rijekom na Maksimiru – učinak je to Dinama u razdoblju od 23. listopada do 9. studenog.
Upravo u tom periodu Kovačević je bivao sve više prozivan, i od strane navijača, ali i u javnom prostoru. I sve to s potpunim pravom s obzirom da je Dinamo u tih pet utakmica pružio zabrinjavajuću igru te umalo izgubio korak za Hajdukom. Ipak, Splićani su uskoro još jednom pokazali darežljivost te je Dinamo pobjedama nad Varaždinom i Goricom ponovno preuzeo vrh HNL-a. Usprkos poboljšanju stanja u domaćem prvenstvu, ne treba zaboraviti na sramotnu izvedbu u Lilleu gdje je Dinamo izgledao kao da je došao primiti što manje ‘komada’, podsjećajući na razdoblje prije 2018. godine, odnosno dolaska Nenada Bjelice.
Prilika koja se ne smije propustiti
Mario Kovačević dobio je povjerenje Zvonimira Bobana, a pobjeda nad Hajdukom povratila bi i povjerenje nekih navijača koji su ga u međuvremenu izgubili iz svih već navedenih razloga. Derbi je derbi – u njemu nema favorita, presudit će taktička pripremljenost oba trenera, onaj koji će bolje pripremiti momčad imat će veću šansu da ‘izvuče’ sva tri boda. U prvom ovosezonskom derbiju, onom na Poljudu, Garcia je u tome zakazao, a iako Dinamo nije pokazao ništa puno više, genijalni potezi Arbera Hoxhe i Mounsefa Bakrara presudili su da taj dvoboj ode u Dinamovu korist.
Trener Dinama, uz očiglednu potporu samoga kluba, ušao je u svojevrsni rat s medijima, a samim time i javnosti s obzirom da je upravo ona zakinuta za najave utakmica, kao i komentare nakon njih. Nitko mu neće zamjeriti ako polusezonu završi na liderskoj poziciji, a pobjeda nad najvećim rivalom Kovačeviću bi donijela potreban mir te siguran ostanak na klupi.
