Košarkaška sramota u Požegi: Savez bezočno gura pojedine klubove!

Mijo Jozić | 28. listopada 2025.
Košarkaška sramota u Požegi: Savez bezočno gura pojedine klubove!

Gledao sam mnogo utakmica, ali ono što se dogodilo ove subote ne pamti se često – ne zbog same igre, nego zbog niza propusta i odluka koje su potpuno bacile sjenu na ono što je trebala biti prava košarkaška poslastica, derbi Premijer lige između Plamen Požege i Trešnjevke.

Utakmica je bila napeta, borbena, baš onakva kakva i priliči derbiju. No, tri i pol minute prije kraja treće četvrtine dogodio se trenutak koji je, po mom mišljenju, prelomio cijeli susret – na parketu su se istovremeno našle tri strankinje iz redova Trešnjevke (6 Čamidžić Heljić, 8 Hansen, 23 Jimenez). Po propozicijama, u igri smiju biti samo dvije. Delegat Miroslav Kontrec, koji je između ostalog zadužen upravo za kontrolu takvih situacija, nije reagirao. Na to ga je upozorio domaći trener Englman, no odgovor je bio – “Trešnjevka nema tri strankinje.” Lijepo je i drago mi je da gospodin Kontrec Bosnu i Hercegovinu gleda kao na domovinu i kolijevku hrvatstva, no u ovom trenutku BiH je strana zemlja, a državljani BiH bez domovnice su – stranci. Za pretpostaviti je da je Kontrec Amerikanke računao pod strankinje.

U tom trenutku rezultat je bio 44:46 za gošće. Od tog trenutka sve je krenulo nizbrdo za našu ekipu, a momentum je potpuno prešao na stranu Trešnjevke.
Takva situacija jednostavno ne bi smjela proći nezapaženo, pogotovo ne u derbiju koji ima veliki značaj za prvenstvenu utrku. Još poraznije je što su i suci (Boris Hartman, Stefan Fran Andrić i Filip Kupanovac) , koji su došli potpuno nepripremljeni za važnost ove utakmice, dodatno pogoršali situaciju svojim nedosljednim kriterijem. Od samog početka bilo je jasno da nisu dorasli susretu ovakvog ranga – a odgovornost za to snosi i onaj tko ih je delegirao. Video nastupa Trešnjevke s tri strane igračice pogledajte u nastavku.

Primjera je bilo previše da bi se mogli nazvati slučajnošću. Jedan od njih je na polaganju domaće igračice, protivnička igračica ulazi u njezinu putanju – bez sviranog faula. Samo nekoliko minuta kasnije, gotovo identična situacija, ali ovaj put kada je u pitanju domaća igračica – sudački zvižduk, faul, četvrti osobni.
Kao da to nije bilo dovoljno, domaći trener dobiva tehničku samo zato što je ukazao na neujednačen kriterij. I dok se to sankcionira bez milosti, situacija u kojoj gostujući trener ulazi u teren i lopta ga pogađa – prolazi bez ikakve reakcije. Po propozicijama, to je kažnjivo. Ali, ne i kad igra Trešnjevka, izgleda. Nažalost, sudačka ekipa iz Osijeka ostavila je dojam kao da je došla “odraditi posao” u korist zagrebačke ekipe. A ne treba zanemariti ni činjenicu da se Trešnjevka ove sezone ozbiljno pojačala, s jasnim ciljem – osvajanje prvenstva. Svi su svjesni da ovakve utakmice ne smiju proći bez odgovornosti. Ali, pitanje je – hoće li se išta promijeniti?

Ono što dodatno boli jest činjenica da HKS značajno pomaže klubove poput Trešnjevke i Dubrovnika u europskim natjecanjima. S tim sredstvima, i uz potporu lokalnih zajednica, mogu dovoditi igračice koje već unaprijed osiguravaju vrh tablice. Nama ostalima preostaje – borba za goli ostanak. Ipak, unatoč svemu, Plamen Požega je sezonu otvorila sjajno – modernom, brzom i atraktivnom košarkom postala je iznenađenje lige. Utakmica protiv Trešnjevke trebala je biti potvrda tog rasta. Umjesto toga, postala je simbol nepravde i nekompetencije. Slično je bilo i prijašnjih sezona, poglavito u dvobojima protiv Raguse, još je u sjećanju frustrirano izderavanje kapetanice Raguse na suce bez ikakve sankcije, dok se za sasvim običan prigovor bivšoj kapetanici Hrvatske košarkaške reprezentacije Jeleni Ivezić sudi tehnička. Jasno je da je Slavonija u zapećku ove države u svemu, ali mora li dosita to biti i u košarci? Postoji li na svijetu primjer gdje Savez financijski pomaže dva kluba, dok ostali muku muče s financijama?

Neprihvatljivo je da očigledne sudačke pogreške prođu kao da se nisu dogodile, dok preferirani klub mirno nastavlja svoj pohod prema tituli. Ako je cilj hrvatske košarke da trofej unaprijed ima svog vlasnika, onda se možemo pitati – čemu uopće natjecanje?