KOMENTAR: Garcijin Hajduk ima glavu i rep
U 4. kolu SuperSport HNL-a splitski Bijeli svladali su Osijek na Opus Areni rezultatom 0:2 i tako nastavili stopostotan učinak na početku nove sezone domaćeg prvenstva. Rano vodstvo preko Marka Livaje i Michele Šego glavom na sredini drugog dijela bili su dovoljni za prvi trijumf Hajduka u Osijeku nakon skoro dvije godine.
Međutim, način na koji sastav stratega Gonzala Garcije igra i način na koji su u konačnici došli do pobjede na ovome teškom gostovanju je ono što je posebno primijetio hajdučki, ali i općenito hrvatski nogometni puk. Hajduk igra bolji nogomet nego prijašnjih sezona.
Pobjeda na Opus Areni
U uvodna tri kola Hajduk je s lakoćom riješio utakmice protiv tzv. “slabijih” momčadi. Bili su to dvoboji gdje je protivnik riješen bljeskovima određenih igrača u drugom poluvremenu, kao npr. bljesak Bambe protiv Slaven Belupa ili Karačića protiv Istre. Unatoč što se na kontu brojilo devet bodova iz tri utakmice, pred gostovanje u Osijeku izgledalo je kao da su “Bijelo-plavi” u boljem raspoloženju bez obzira na njihovo puno lošije otvaranje sezone. Veliku ulogu, naravno, imao je novi europski debakl gdje se Hajduku opet dogodilo da je jednostavno “nestao” kada je bilo najvažnije i najpotrebnije. No, o tome je već sve rečeno naširoko i naveliko.
Ono što autor teksta želi reći, Osijek je bio prvi veliki ispit za Garciju i “bile tiće”. I položili su ga. Iako je prvih deset minuta moglo otići na obje strane, obrana Ivušića i prvi gol Livaje u novoj sezoni odvele su stvari tamo gdje ih je upravo Hajduk htio odvesti. Poslije ranoga vodstva, vidjeli smo jedno od najdominantnijih poluvremena Hajduka nakon dosta vremena. Apsolutna kontrola lopte, jednostavno dolaženje u protivničku polovicu i mirnoća kao odgovor na eventualni pritisak domaćih, a za čistu desetku nedostajao je samo još pokoji gol.
U nastavak bolje ulazi Osijek koji opasno steže obruč oko Ivušićevog gola. Izgledalo je da će Hajduk kao onaj “klasični Hajduk” opet posustati i obrisati sve ono odlično u prvom poluvremenu, ali disciplina i obrambena energičnost to ovaj put nisu dopustile. U 66. minuti “točku na i” prve gostujuće pobjede stavlja preporođeni Šego jer u Osijeku se konačno pojavio upravo onaj Šego zbog kojeg je doveden u Hajduk prije osam mjeseci iz Varaždina. Samouvjeren, prodoran, anticipativan i ono najvažnije za napadača – plodonosan, a sve potvrđuje i statistika. Stopostotan u driblinzima i zračnim duelima, dvije otklonjene opasnosti i gol su ono što itekako veseli sve pristalice splitskog kluba.
Foto: Robert Matić / Hajduk.hr – Michele Šego
Što je novoga donio Garcia?
Bez obzira što je broj odigranih utakmica još uvijek malen i što se sezona tek treba zahuktati, ne trebate biti stručnjak da primjetite znatan napredak u igri Hajduka od dolaska trenera Gonzala Garcije. Puno upitnika stavljalo se pred Garciju jer znalo se da je Garcia odličan trener, potvrdio je to u Istri s kojom je prošle sezone za jednu pobjedu bio udaljen od Europe. Ipak, nitko nije mogao znati kako će se snaći na stepenici više, sa splitskim stanjem uma. Zasad se itekako snalazi, a njegov kolega na klupi Dinama Mario Kovačević također se uspijeva snaći, i s igrom i s upitnicima.
Kao što rekoh, u odnosu na prošlogodišnji anti-nogomet napredak je vidljiv. Cijela momčad prometnula se u organiziranu i homogenu jednicu, usudio bih se reći da takvo nešto nije viđeno još od ere Valdasa Dambrauskasa kojeg se Hajduk vrlo lako riješio. To je glavna stvar koja upada u oko kao novo pod Garcijom. Nadalje, novo je iznošenje lopte od golmana pri čemu jako bitnu ulogu igraju stoperi. Trebalo je, dakako, vremena sve to uravnotežiti, a sjećamo se 1. kola protiv Istre gdje je Hajduk upravo zbog takvog načina igre primio do sada jedini gol u prvenstvu. Još veći problem stvorile su prodaje dva standardna stopera Uremovića i Prpića te su morale uskočiti nominalno njihove zamjene – Mlačić i Šarlija, a sada i Raçi koji su opravdali pruženu priliku i donijeli stabilnost u srcu obrane.
U sredini terena i napadu, Garcia inzistira na dinamičnom kretanju i brzom razigravanju, što su iskoristili aduti koji teže modernom nogometu poput Krovinovića i Pajazitija. Upravo zbog tih postavki u igri prema naprijed neki igrači su se istaknuli brzim rastom i integracijom u napadačke koncepte, npr. Bamba, Pukštas, Šego i Benrahou, pokazujući da imaju sve predispozicije za nogomet pod njegovom palicom. A kada se pridodaju dolasci dva renomirana igrača – Guillamona i Edgara, u igri se otvara i mnoštvo drugih opcija.
Marko Livaja – lider bez premca
O igri kapetana Bijelih nećemo pretjerano trošiti riječi. Govorilo se da mu ne odgovara Garcia, da se ne uklapa u ovu momčad i tako dalje, a on je u Osijeku stao na kraj svim naklapanjima i po tko zna koji put pokazao klasu. Prekinuo je post od pet utakmica bez zgoditka, asistirao i pokazao koliko mu znači zajedništvo. Kao pravi kapetan gol je proslavio u zajedničkom zagrljaju sa svim igračima i članovima stružnog stožera te dodatno podigao moral kolektiva pred novi veliki ispit – Jadranski derbi protiv aktualnog prvaka. Nakon utakmice to je potvrdio izjavom: “Želim svima pokazati da su bitni, da su bitan dio ove momčadi i da svi na klupi moraju biti maksimalno unutra i kad dobiju priliku da je iskoriste.”
Foto: Robert Matić / Hajduk.hr – Slavlje igrača i stručnog stožera
Pogled prema naprijed
Sjajan start u prvenstvu i položeni ispiti na domaćem i gostujućem terenu prikupili su dobru zalihu samopouzdanja. Međutim, slijedi Rijeka na Poljudu koja je znala zadati udarce Hajduku u sličnim situacijama, kada Hajduk treba nastaviti s dobrim predstavama. Ako se napravi kontinuitet u izvedbi, a Garcijina momčad zadrži zajedništvo i žar, naslov prvaka neće biti iluzija, nego realna meta.
