Istra voli kad favoriti padaju, a Osijek to zna bolje od svih

Završila je jedina proljetna reprezentativna stanka u SuperSport HNL-u. Pred klubovima je završni sprint: posljednjih deset kola, borba za Europu, bijeg iz opasne zone, utrka za naslov. U tom ključnom trenutku, Pula dočekuje susret u kojem se ogledaju Istra 1961 i Osijek – dvije momčadi koje sezonu žive s ambicijama većim od trenutačnih rezultata. Drosina, iako nikad glamurozna, često zna iznjedriti susrete u kojima se ne traže samo bodovi – traži se potvrda identiteta.

U Istri sve gori tiho

Nakon poraza kod posljednjeplasiranog Šibenika, Puljani su ostali bez odgovora. Minimalan poraz (1:0) na terenu na kojem su trebali uzeti tri boda i potvrditi europske ambicije bio je podsjetnik da nijedan plan, koliko god dobro zamišljen, ne znači ništa bez hladne realizacije. Istra je do sada izgledala kao momčad koja zna što radi – strukturirani napadi, visoki presing, kombinatorika. No i najbolja ideja pada kad je realizacija blijeda. U Šibeniku nije manjkalo pokušaja, ali su izostali rezultati. Trener Gonzalo Garcia nakon utakmice nije skrivao razočaranje. “Tužan sam. Jako se trudimo i naporno radimo. Neću reći sve što mislim, jer ovo nije moja zemlja, ali… tužan sam”, kazao je Garcia u rečenicama koje su bile više od poraza – bile su dijagnoza frustracije.

Ova utakmica s Osijekom tako dolazi u trenutku kad se Istra ne bori samo za bodove, nego i za povrat samopouzdanja. Za potvrdu da postoji smjer. Jer iza nje dolazi Rijeka u Kupu, pa Dinamo u prvenstvu. Ako Puljani ne pobijede Osijek – bit će im teško vjerovati da mogu protiv jačih. Ipak, trener ostaje smiren: “Očekuje nas utakmica s Osijekom nakon reprezentativne stanke. Dobar su protivnik, imaju kvalitetne igrače. Sad su u situaciji da su promijenili trenera, ali to je ekipa koja se bori za Europu, jaka ekipa, tako da zasigurno očekujemo jednu tešku utakmicu… Igrači su gladni pobjede i želimo uzeti tri boda.”

Osijek se mijenja izvana, ali ne i iznutra

U Osijeku je situacija, barem na papiru, još složenija. Novi trener Simon Rožman preuzima ekipu koja šest kola ne zna za pobjedu. Klub koji je još prošle sezone ciljao na sam vrh, danas traži temeljni identitet. Sposobnost da ponovo izgradi povjerenje – ne samo navijača, nego vlastitih igrača. Rožman je donio energiju. Uvježbao ih je koliko je mogao, pokušao udahnuti novu vjeru. No realnost je neumoljiva – ima momčad koja ne zna završiti posao. Nisu fizički loši. Tehnički su korektni. Ali mentalno – prazni. I utakmica u Puli dolazi kao lakmus papir. Je li smjena trenera bila samo kozmetika ili zaista početak puta prema ozbiljnosti? Drosina ih neće čekati raširenih ruku. Nema tu puno prostora. Nema ni milosti.

Pet posljednjih utakmica, četiri poraza, jedan remi. Četiri puta bez gola. Posljednja pobjeda u Puli dogodila se u drugoj eri hrvatskog nogometa – kad su na terenu bili sasvim drugi protagonisti. To nije samo broj. To je kontekst. Osijek gubi u Puli jer ondje gubi vjeru. Teren je skučen. Publika blizu. Klima drukčija. Istra zna što treba raditi. Uvući protivnika u ritam koji nije njihov. Učiniti utakmicu neurednom. Svaki aut, svaki korner, svako čekanje na prekršaj – oružje je domaćina. Ove sezone već su im zabili autogolom. Prije toga ih pobijedili s 1:0. Drosina ima pamćenje. Ne zaboravlja tko se ne zna snaći u njenoj intimi.

Osijek, Rijeka, Dinamo – redom

Istra ne igra protiv Osijeka, ona igra protiv vremena. I protiv vlastite fizičke i mentalne izdržljivosti. Nakon subotnje utakmice slijedi srijeda na Rujevici – polufinale Kupa protiv Rijeke. Nakon toga, već u subotu, Dinamo na Drosini. U sedam dana – tri velika protivnika, tri različita pritiska. Ovo nije samo pitanje rotacije. Ovo je pitanje kontrole emocije. Puljani ne smiju misliti o Rijeci. Ne smiju gledati prema Dinamu. Jer ako protiv Osijeka ne ostvare rezultat – sve poslije toga pada u vodu. Pitanje odmora, pravičnosti rasporeda, dan više odmora Rijeci… sve su to stvari o kojima bi se moglo raspravljati. Ali nogomet ne pita je li pošteno. Samo pita jesi li spreman. Ova utakmica nije samo još jedan susret u nizu. To je podsjetnik da povijest pamti.

I da neki obrasci nisu slučajnost. Istra zna kako protiv Osijeka. Zna kako igrati kad je autsajder. Ali zna i kako pasti kad se počne osjećati kao favorit. Protiv Šibenika su to platili. Imaju priliku ispraviti. I to protiv protivnika koji je na papiru jači – ali u praksi jednako ranjiv. “Kad smo na 100%, onda nam se vrati,” rekao je Majkić. Nije to izjava za naslovnicu, ali je možda najtočnija rečenica uoči ovog susreta. Utakmica na Drosini neće odlučiti prvaka. Neće ni ispasti nitko. Ali za Osijek i Istru, ona odlučuje o tonu kojim će se igrati završnica sezone. Tko ovdje izgubi – možda više neće imati kontrolu. U nogometu, kao i u životu, ne pobjeđuje uvijek jači. Pobjeđuje onaj tko zna kad stati. Kad ubrzati. Kad zadržati ritam. A ritam na Drosini zna biti nepredvidiv. Tko ga ne prepozna – bit će progutan.