Istra u Splitu: Nekad su primali tri komada, danas dolaze po tri boda

Srijeda na Poljudu ne dolazi kao običan dan u tjednu – dolazi kao veliki dan za Hajduk. Utakmica protiv Istre možda nije formalno finale, ali emocionalno to već jest. Po Splitu već danima bruji: “Ako dobijemo Istru, bit ćemo prvaci.” I kao i svaka splitska rečenica koja sadrži “ako”, izazvala je blagu kolektivnu nervozu. Jer Istra više nije onaj simpatični gost koji primi tri i ode kući s dresovima. Ova verzija je ozbiljna, brza, složena i – najgore za domaćina – bez straha. Garcia zna što radi, a njegovi igrači vjeruju u svaki milimetar tog plana. Hajduk? Hajduk mora. A to je uvijek najteže. Jer kad moraš – nemaš pravo na grešku.

Istra je nokautirala Dinamo i Rijeku. Sad ide po remi? Teško!

Puljani dolaze na Poljud s reputacijom razbijača. Ne metaforički – nego stvarno. U zadnja tri tjedna skinuli su s nogu i Dinamo (3:0) i Rijeku (2:0), i to bez suvišnih obrambenih drami, bez bunker mentaliteta. Čista dominacija. Nogomet s idejom, s automatizmima, s ritmom. Mateo Lisica izgleda kao Super Mario kad pojede gljivu, Rozić ima samopouzdanje kao da igra za Napoli, a Lawal (ako se oporavi) je ona napadačka karika koja sve zaljulja. Nitko od njih nije na FIFA naslovnici, ali pod Garcijom izgledaju kao momčad koja točno zna tko je, što hoće i kako do toga dolazi.

Puljani protiv “velikih” rastu. Igraju bez kompleksa, bez zadrške. Protiv Dinama i Rijeke izgledali su kao momčad s vrha tablice. I tu je trik – jer protiv “malih” se sapletu. Izgube od Gorice nakon što vode 2:0, padnu u Šibeniku bez ispaljenog metka. Kao da im treba netko s ego-tripom da ih aktivira. A gdje ćeš većeg ega od onog splitskog u borbi za naslov? Gonzalo Garcia najavio je klasično: “Igrat ćemo svoju igru.” Ali kod njih to nije prazna rečenica. Kod njih to znači: držat ćemo posjed, zabit ćemo ako nam daš metar, a trčat ćemo kao da je zadnje kolo Svjetskog. Hajduk će morati odgovoriti – glavom, srcem i plućima. Jer ova Istra ne dolazi turistički. Ako netko misli da su došli po 0:0, možda bi trebao pogledati snimku Rujevice. Pa se sjetiti – da oni znaju pobijediti i kad viču 5,000 protiv njih.

Hajduk bez Bambe, bez Dialla – ali ne i bez pritiska

Kad Hajduk igra na Poljudu, to nije samo utakmica – to je psihološki triler. Svaki dodir lopte nosi težinu, svaki centaršut mora biti savršen, svaki rezultat osim pobjede – maltene se tretira kao izdaja. To je stadion koji ne prašta ni sudačku nadoknadu ako si zakasnio s izmjenom. I sad, u situaciji kad nema ni Bambe ni Dialla, kad obrana mora biti kreativna, a sredina bez kartona – očekuje se čista trojka. Jer – “igramo doma”. Jer – “igramo za naslov”. Poljud ove sezone doista nije vidio poraz, ali vidio je nervozu. Vidio je raspad sistema protiv Lokomotive, spašavanja protiv Varaždina, i čuda s igračem manje. Rezultatski – prolazno. Stilski – škripavo. I sad dolazi Istra, koja dolazi kao da ide na popodnevnu kavu, bez treme, bez opterećenja, ali s jasnoćom ideje. A to je najopasnija kombinacija za Hajduk: suparnik koji zna što radi, i koji nije impresioniran šahovnicom u kutevima terena.

Gattuso je pred utakmicu poslao jasnu poruku: “Tko ima straha, neka ostane doma.” I doista, od svoje momčadi očekuje maksimalnu odlučnost u ključnom susretu. No, upravo tu leži izazov – Istra dolazi rasterećena, u dobrom ritmu, s reputacijom momčadi koja protiv velikih igra najbolje. A Hajduk, bez dvojice važnih igrača i pod imperativom pobjede, mogao bi se naći u situaciji gdje domaći teren postane dodatni pritisak, a ne prednost. Ova utakmica nosi više od tri boda. Ulog su i psihološka stabilnost i kontinuitet u borbi za naslov. Jedan loš trenutak, jedan pogrešan potez – mogao bi promijeniti tijek cijelog tjedna, možda i prvenstva. Hajduk mora ostati fokusiran, jer protivnik ne dolazi da odrađuje – dolazi da pokuša iznenaditi.

Garcia mirno, Maurić konkretno – Istra zna tko je i što želi

Na tiskovnoj konferenciji uoči gostovanja na Poljudu, Gonzalo Garcia nije prodavao priče, nije upakirao strah – dao je ono što Istru i čini posebnom: jasnoću, mirnoću i vjeru u vlastiti plan.

„Idemo u Split kod jedne od najboljih ekipa u ligi. Sigurno će biti teška utakmica, Hajduk igra dobro, bore se za naslov… Mi ćemo igrati svoju igru i pokušati postići ono što želimo“, rekao je Garcia pa dodao: „Ekipa je svježa, u formi, i generalno u gostima pokažemo dobro lice. Uvijek igramo s osobnošću i dobrom energijom. Vjerujem da ćemo sutra odigrati dobru utakmicu.“

Antonio Maurić, jedan od simbola Garcijine “nove Istre”, još je konkretniji:

„Nadam se da će to biti dobra i lijepa utakmica, uz ispunjene tribine i dobru atmosferu. Dolazimo iz pozitivnog derbija i želimo nastaviti s takvom igrom i na Poljudu. Hajduk ima četiri utakmice bez poraza, ali i nas se nešto pita – pogotovo protiv velikih, protiv kojih pokazujemo da znamo igrati.“

Ovakvi nastupi, bez velikih riječi, ali s jasnim porukama, razlog su zašto Gonzalo Garcia danas nije samo trener Istre – već ime koje sve češće kruži u kontekstu ozbiljnih klupa. Dinamo traži trenera, Hajduk možda mijenja ako Gattuso ne ostane, a Garcia je sve glasnije u tim razgovorima. S razlogom. Radio je ozbiljno, strpljivo, izgradio automatizme i samopouzdanje, oblikovao identitet. I to se ne može ignorirati. Istra pod njegovim vodstvom zna tko je – i to je, u ovoj sezoni punoj kaosa, ogromna stvar.

Četiri puta isti scenarij – i uvijek isti kraj

Četiri utakmice, četiri ista rezultata – 1:1. Hajduk i Istra kao da su zapeli u petlji. Posljednji put Bijeli su slavili protiv Puljana još prošle sezone, a od tada – samo podjele bodova. U svakoj od tih utakmica Istra bi povela, Hajduk stizao, uz nemirnu atmosferu i napetost do zadnjeg zvižduka. Statistika govori jasno, ali još više govori ritam tih susreta – Istra se ne boji, a Hajduk nikako da se nametne. Ove srijede to više nije samo zanimljiv niz – to je ozbiljan ispit. Hajduk nema prostora za posrtaj. Nakon Istre dolaze Osijek, Dinamo, Gorica, Rijeka i Šibenik. Sve do kraja – samo izazovi. Svaki bod važan je kao zlato, svaka greška se plaća višestruko. Ako Hajduk ne pobijedi, prednost se topi, a pritisak raste.

Puljani dolaze rasterećeni, ali ozbiljni. Pokazali su da znaju igrati protiv najboljih, da ne gube glavu ni pod reflektorima, ni pred punim tribinama. Hajduk pak dolazi bez dvojice važnih igrača, s imperativom, s očekivanjima. Pitanje je kako će se to odraziti na izvedbu. Ovo nije finale, ali nosi energiju finala. Utakmica koja može trasirati put prema naslovu – ili ga dodatno zakomplicirati. Hajduk mora pobijediti. Ne zato što se tako nada grad – nego zato što više nema prostora za ponavljanje starih obrazaca. Jer još jedan remi s Istrom ne bi bio samo još jedan 1:1. Bio bi signal da nešto fali – u planu, u igri ili u glavi.