Gorica srušila Dinamo, san o naslovu se topi

Dinamo je stigao u Veliku Goricu s jasnim ciljem – uzeti sva tri boda i nastaviti utrku za naslovom. Uoči utakmice sve je djelovalo kao dobra prilika za potvrdu forme i nastavak pritiska na Rijeku i Hajduk. No, umjesto toga, Modri su doživjeli hladan tuš. Gorica je bila čvrsta, organizirana, taktički disciplinirana – i u konačnici bolja. Pogotkom Adriona Pajazitija u 68. minuti domaćin je došao do minimalne, ali ogromne pobjede (1:0), koja bi mogla imati dvostruki učinak: njima osigurati ostanak, a Dinamu – prelomiti sezonu. Modri su u utakmicu ušli s dominacijom, posjedom, brojnim šansama, ali bez konkretne realizacije. I to ih je koštalo. Kada ne zabiješ, primiš – nogometna istina koju je Dinamo danas osjetio na vlastitoj koži. Gorica je iskoristila jednu od rijetkih situacija, povukla kontru, kaznila neopreznost i potom – zaključala sve prilaze svom golu.
Banić je zaključao gol, Dinamo se nije znao snaći
Dinamo je kontrolirao ritam, imao veći posjed, nizao udarce, stvarao šanse – ali nije mogao pronaći put do mreže. I nije da nisu pokušavali – naprotiv. Modri su pritisnuli od samog početka, napadali s bokova, kombinirali kroz sredinu, pucali iz daljine. No sve što su uputili prema golu završavalo je – u rukama Ivana Banića. Vratar Gorice bio je u nekoj svojoj zoni. Hvatao je teške lopte, branio nemoguće udarce, zračio mirnoćom i ulijevao sigurnost svojoj zadnjoj liniji. Bila je to njegov dan – dan u kojem je zaključao vrata i stao kao zid ispred Dinamovih ambicija. Već u 4. minuti Kulenović je prijetio, ali Banić je bio na mjestu. Do kraja prvog dijela gledali smo isti obrazac – Dinamo stvara, Banić brani.
U 41. minuti činio se srušen Baturina u šesnaestercu, no sudac Lovrić nije sudio penal. VAR se uključio – ali odluka je ostala. Bio je to trenutak koji je zapalio klupu Dinama, Perković je žestoko reagirao, ali bez uspjeha. Nervozu je dodatno pojačala nemoć – jer sve je izgledalo kao da Dinamo ima igru, ali ne zna što s njom. U nastavku – preslik prve dionice. Dinamo gura, Gorica vreba. I onda – udarac. U 68. minuti domaćin je iskoristio svoju prvu pravu šansu. Brza tranzicija, Čuić je povukao loptu po desnoj strani, odigrao savršen pas na drugu vratnicu, a tamo utrčava Adrion Pajaziti i pogađa za vodstvo. Nevistić je bio nemoćan. Stadion je eksplodirao, a Dinamo – stao. Igrači u plavom kao da su izgubili kompas. Isključenje Ćaića u 82. minuti dalo je Modrima brojčanu prednost, ali ni to nije pomoglo.
Perkovićeva nemoć, Gorica blizu opstanka
Sandro Perković pokušao je sve što je mogao: ubacio je Ademija, Hoxhu, Mbukua, Theophilea… ali uzalud. Dinamo je djelovao ispuhano, bez glave i repa, bez ideje, bez konkretnog plana, s ogromnim problemima u završnici. Niti jedna izmjena nije donijela promjenu ritma, energiju ni iskorak. A onda i dodatni udarac – u 84. minuti ozlijedio se i kapetan Ademi, simbol borbe i iskustva. Kako su Modri već iskoristili svih pet izmjena, završili su utakmicu s igračem manje – iako je Gorica još ranije ostala bez Ćaića zbog crvenog. Gorica ovom pobjedom skače na 35 bodova i preskače Lokomotivu. Deset bodova u zadnje četiri utakmice, uključujući dvije velike pobjede protiv Istre i Dinama, guraju momčad Marija Carevića ravno prema sigurnom ostanku. Domaćin je pokazao gard, strpljenje i maksimalnu disciplinu – sve ono što je Dinamu nedostajalo.
Dinamo? Ostaje na 52 boda. Četiri manje od Rijeke i Hajduka, koji tek trebaju odigrati svoje utakmice 31. kola. Ako ijedan od njih pobijedi, Dinamov san o naslovu mogao bi završiti – danas. Statistika ne laže, a ni tablica. Dinamo sada više ne drži sudbinu u svojim rukama. Mora čekati. Mora se nadati. Mora moliti za tuđi kiks. A Gorica? Gorica je s jednom kontrom i jednim preciznim udarcem Pajazitija srušila velikana. Pokazala je da se s malo, ali jasnim planom i čvrstom organizacijom – može sve. Pa i šokirati favorita koji je imao sve osim – rješenja.