Drugoligaški Spartanac: Tomislav Baltić odigrao je 300 utakmica u 2. HNL i posvetio ih Bruni Bobanu
Proteklog vikenda Rudeš je gostovao u Bijelom Brdu u 16. kolu Prve NL, odnosno 2. HNL, doživio je poraz 1:0, a gol je primio u trenutku dok je igrao s igračem manje, razbijene glave pored terena je bio Tomislav Baltić, junak naše priče. Nekoliko je poveznica koje su nas dovele do naslova o Spartancu. Prvi je Baltićev pristup nogometu, beskompromisan, borben, do posljednje kapi znoja, a i krvi, drugi je tih nevjerojatnih 300 utakmica u drugom rangu hrvatskog nogometa čime je apsolutni rekorder, svi znamo za filmski klasik o Spartancima upečatljivog numeriranog naslova. Treći razlog je Leonid, spartanski kralj koji je svoje najbolje vojnike poveo u smrt, ali i u vječnu slavu, Baltić je kao kapetan vodio svoje suigrače u mnoge drugoligaške bitke, nimalo slučajno nosio je traku oko ruke u Cibaliji, Vukovaru i Rudešu. A tu je i ta brada…
Dugo je putovanje za tobom, nije lako doći do 300 nastupa, koji dio puta ti ostaje u najljepšem sjećanju. Do sada naravno, znamo da slijedi napad na 400…
Jako teško se odlučiti za najbolji dio ovog putovanja, toliko lijepih uspomena, dobrih ljudi, ali moram spomenuti Cibaliu i Vinkovce, kakva ekipa, kakav klub! Također Vukovar, “Bojkove trupe” i drugo mjesto na kraju… I naravno povratak u Rudeš! A što se 400 tiče, stvarno uživam u svakom trenutku provedenom na terenu i dok je zdravlja i dok mogu pomoći ne bih imao ništa protiv da se ta brojka još poveća. – rekao je Tomislav.
Foto: Privatna arhiva / sportnews
Tomislav je svoj nogometni put započeo na kultnom mjestu HNL-a, na stadionu u Velikoj u dresu Kamen Ingrada u kojem je proveo svoje prve nogometne godine. Od 2008. kreće avantura, prvo je na redu tada moćno Suhopolje s kojim je okusio prve minute u drugom rangu, odigrao je tamo ukupno 29 utakmica, nakon toga slijedi prvi mandat u Rudešu i čak 106 drugoligaških okršaja. Nakon toga je tu 39 nastupa u dresu Lučkog, a onda slijedi odlazak u Njemačku iz koje se vraća u Cibaliju gdje je obilježeno 200 nastupa u 2. HNL, dok je dres Cibalije oblačio 31 put. Sesvete su bile sljedeća destinacija sa 26 “kapica”, a onda odlazi u Vukovar gdje je ostavio dubok trag i upisao 56 nastupa prije povratka u Rudeš u kojem je u ovom mandatu odigrao 16 utakmica čime je u Bijelom Brdu stigao do velikih 300!
Aktualni trenutak Rudeša i nije baš dobar, daleko ste od borbe za povratak u elitu?
Nažalost ova polusezona nije baš bila dobra za nas, jednostavno nas nije išlo, mislim da smo pokazali puno više nego što to bodovno stanje govori, ali vjerujem da ćemo s novim trenerom Babićem pokazati da možemo bolje!
Vama nije dobro, ali tvojim bivšim suigračima ide odlično, općenito liga je vrlo zanimljiva, a svoje finale ove godine ima na Kantridi u petak, kako vidiš rasplet?
Ove sezone jako zanimljiva liga, vrlo izjednačena i baš zato treba čestitati Vukovaru i Opatiji na odličnim rezultatima i imamo pravi derbi za prvo mjesto prije zimske pauze, a ja prednost dajem mojim bivšim suigračima. Vjerujem da će nakon derbija na Kantridi ostati na prvom mjestu, iako ne bi bilo nimalo ne zasluženo da to bude Opatija koja nije izgubila 15 utakmica u nizu, svaka im čast!
Samo u drugom rangu imaš 300 utakmica, puno je sjajnih igrača s kojima si dijelio svlačionicu, imamo nimalo lak zadatak za tebe – daj nam trojicu najboljih s kojima si igrao, bez izmotavanja…
Da je bar top 10… Ali evo, top tri su mi Marko Tolić, Mario Ćubel i Tino Jukić.
Rođeni si Veličanin, odrastao na stadionu Kamen Ingrada na kojem su odrasla zaista sjajna nogometna djeca koja više nisu djeca, polako ulazite u neke ozbiljne nogometne godine pa se mi ljubitelji nogometa u Zlatnoj dolini potajno nadamo nekom povratku i stvaranju momčadi koja može igrati ozbiljan nogomet na nacionalnoj razini, ima li ta nada potencijala?
Jako je teško bilo što planirati u nogometu, ali definitivno u meni ima još žara, volje i motiva tako da je najbitnije da me uz to zdravlje posluži i onda je sve moguće… Dijete sam Kamen Ingrada, jako mi je žao što više ne postoji u tom obliku, imali bi stvarno brutalnu ekipu, Boban, Zeba, Uremović, Mitrović, Mikić…
Nadamo se da će netko i potaknuti taj povratak prije ili kasnije, a što prije to bolje… Namjerno nismo ovaj put htjeli o kultnoj ekipi Caffe bara Samson koja dugi niz godina uspješno nastupa na Božićnom malonogometnom turniru u Požegi, a posebno motivirano nakon tragedije koja je u crno zavila požeštinu a posebno Veliku kada nas je 2018. napustio Bruno Boban. Namjerno jer spremamo podcast s dečkima iz Samsona, ali je za kraj razgovora Tomislav otišao u tom smjeru, riječima koje sve govore o njemu kao čovjeku i prijatelju, kakav je nogometaš ionako svi dobro znamo.
Molim Vas samo da naglasite da ja ovih svojih 300 utakmica posvećujem Bruni, rekli smo da igramo za njega, igrali smo i dalje ćemo igrati.
Bilo što dodati bilo bi suvišno.
