Dinamo pao, Hajduk pao, Rijeka – isto pala

Ovo kolo SuperSport HNL-a donijelo je dan za pamćenje – samo ne po dobrom. Dinamo je pao u Gorici bez da zna objasniti kako, Hajduk je pred 23 tisuće ljudi uspio izgubiti od Istre, a Rijeka… Rijeka je pala s najviše. Na vlastitoj Rujevici, protiv Osijeka koji nije znao za pobjedu dva mjeseca, izgubili su 2:0 i poklonili još jednu rundu kaosa na vrhu. Impresivno, zapravo – tri kluba, nula pobjeda. Kao da se natječu tko manje želi trofej. I dok se na terenu traži trag igre, energije i ideje – tablica ostaje zakuhana. Rijeka i Hajduk rame uz rame, Dinamo vreba iz prikrajka. Pet kola do kraja, a nitko ne zna što radi. Ludnica se nastavlja. A kako stvari stoje – tek je počela.

Dominacija bez učinka

Rijeka je otvorila utakmicu kao da želi riješiti sve u prvih deset minuta. Agresija, tempo, visoki pritisak – sve što su navijači tražili nakon poraza u Puli, sada je bilo tu. Lopta je išla brzo, okomito, s boka na bok. Već u 9. minuti – dvostruki peh. Prvo je Selahijev udarac, nakon gužve iz kornera, pogodio suparničkog igrača i odsjeo na stativi. Samo minutu kasnije, nova drama – Jurišić glavom pokušava izbaciti loptu i – umalo autogol, pogodio je gredu vlastite mreže. Rujevica je proključala, očekujući da pukne obrana gostiju. No nije. Malenica je tada preuzeo glavnu ulogu. Prvo je skinuo Fruka koji je u 19. minuti sve napravio savršeno – primio loptu, okrenuo beka, potegnuo lijevom – ali Osijekov vratar baca se i brani zicer koji je većina tribina vidjela u mreži. Bio je to trenutak koji će se kasnije pokazati ključnim.

Rijeka je nastavila gaziti – više od 70% posjeda, niz kornera, lopta stalno u posljednjoj trećini. Selahi je tukao, Fruk tražio prostor, Janković slao centaršuteve… ali sve uzalud. Osijek se grčevito branio, izgledao kao momčad koja čeka da padne – samo se nije znalo kada. I baš kada je izgledalo da će Rijeka napokon probiti bravu – došao je šok. U 32. minuti, prvi ozbiljan izlazak Osijeka prema naprijed. Jakupović ubacuje s lijeve strane, lopta se odbija u srcu šesnaesterca, a tamo Omerović – hladnokrvan. Smiruje, gura pored Zlomislića i – 0:1. Osijek nije imao ništa, pa zabio. Rijeka imala sve – pa pala. Kao da je netko izvukao kabel iz struje. Intenzitet je nestao. Pritisak je ispario. Igrači su počeli griješiti u pasu, tražiti previše driblinga, sve više gledati prema klupi. Do kraja poluvremena Rijeka nije stvorila nijednu konkretnu šansu. Rujevica je ušutjela, a Đalović – kao da ni sam nije znao što se upravo dogodilo.

Osijek zabija opet – Rijeka se gasi

Drugo poluvrijeme krenulo je kao produžetak prvog razočaranja. Rijeka je imala loptu, gurala prema naprijed, ali bez udarca koji bi stvarno uplašio Osijek. Bila je to jalova dominacija, posjed bez sadržaja. Publika je pokušavala povući momčad, ali na terenu – statika. Sve je djelovalo sporo, predvidljivo. A onda – hladan tuš. U 53. minuti Osijek kreće u kontru. Omerović ponovno pravi dar-mar po strani, lopta dolazi do Hernanija koji iz blizine puca, ali Zlomislić još jednom spašava Rijeku. No samo nakratko. Odbijena lopta pada ravno na noge Marka Solde. Bez razmišljanja, zakucava je pod gredu. 0:2. Šok. Utrnula Rujevica. Tihi uzdah s tribina. I nevjerica – kako je ovo moguće?

Na semaforu piše Rijeka 0, Osijek 2, a na terenu se ne vidi način kako domaćin može preokrenuti. Đalović reagira odmah – baca sve što ima. Pet izmjena u deset minuta. Ilinković, Gojak, Čop, Rukavina, Bogojević – ulaze redom, traži se iskra, neko čudo koje bi pokrenulo preokret.  No – ništa. Osijek sjajno zatvara sredinu, povukao se u čvrstu blok zonu, bez previše rizika. Plan je jasan: čuvati, lomiti ritam, čekati grešku. Rijeka kruži, vrti, šalje centaršuteve, ali sve ide ili previsoko, ili u prazno. Osječka obrana je čvrsta, koncentrirana. Nema panike. Malenica kontrolira sve. A onda – još jedan udarac za domaćina. U 80. minuti Stjepan Radeljić, jedan od ključnih ljudi u zadnjoj liniji, osjeća bol u nozi. Leže, pokušava nastaviti, ali ne može. Đalović je već iskoristio svih pet zamjena – Rijeka ostaje s igračem manje. Sve nade koje su još tinjale – gase se.

Posljednjih deset minuta Rijeka pokušava s desetoricom, ali to izgleda nemoćno. Osijek zna da je pobjeda blizu i igra rutinski. Gubi se vrijeme, kradu se sekunde, ispucava se svaka lopta. A Rijeka? Rijeka luta. Bez plana. Bez reakcije. Bez pogotka. Bez bodova.

Crna srijeda na vrhu: Što sad?

Kolo koje je na papiru izgledalo kao šansa da se stvari poslože, završilo je kao potpuni raspad. Rijeka, Dinamo i Hajduk – svi su pali. Dinamo bez ideje protiv Gorice, Hajduk poražen na punom Poljudu, a Rijeka? Imala je sve: domaći teren, atmosferu, motiv, savršen ulaz u utakmicu – i opet ostala praznih ruku. Šamar iz Pule još se nije ni slegao, a već je stigao novi. I teži. Poraz nosi težinu, ne zbog jednog propuštenog kola, nego zbog načina. Ovo nije bio loš dan ni tijesan remi – ovo je bio trenutak da Rijeka pobjegne. Umjesto toga – poklonila je Osijeku slamku spasa i zakomplicirala sama sebi sve. Pet kola prije kraja, Rijeka i Hajduk izjednačeni, Dinamo s četiri boda minusa i sve manje vremena.

Najviše boli to što je sve bilo postavljeno. Rujevica, navijači, momentum – i ništa. Prazne ruke, puno upitnika. Mentalni pad? Umor? Nedostatak karaktera u ključnim trenucima? Sve je sada na stolu. HNL ide u završnicu kao rijetko kada. Pet kola, tri kluba, bez milimetra prednosti. Nitko ne pobjeđuje kad treba – i zato je sve moguće. Ali ovakve šanse, kakvu je imala Rijeka večeras, rijetko se vraćaju. A kad ih propustiš – ostanu ti u glavi do kraja sezone. Nema više vremena za žaljenje. Tko želi titulu – mora pokazati više. Igrati, ali i izdržati. A Rijeka to večeras nije uspjela.