Borna Knezović – vrijeme je za ozbiljan nogomet!

Borna Knezović svoj je nogometni put započeo u pleterničkoj Slaviji, nakon toga je nosio dres Cibalije, a trenutno je u talijanskom Sassuolu. Njegov odlazak u Italiju bio je dosta iznenađujući, ali tri godine kasnije pokazao se kao pun pogodak. Borna je na čizmi pokazao svu raskoš svoga talenta, nakon početnih problema s ozljedom i operacijom koljena ustalio se u momčadi koja igra, i to iznimno uspješno, Primaveru, zabija, asistira i maksimalno ozbiljno kuca na vrata prve momčadi i Serie A.

– Počeo sam igrati kao vrlo mali, sa 4-5 godina sam napravio prve korake u Slaviji, kasnije sam otišao u Cibaliju, tamo proveo lijepo vrijeme i onda dobio ponudu za Sassuolo, nisam dvojio ni sekunde, čim mi je agent predložio tu opciju rekao sam da idem i evo sada se to pokazalo ispravnim, nimalo ne žalim za tom odlukom. U Slaviji su me vodili treneri Petar Čuljak, Darko Čengić, Željko Bunčić i Ivica Kelemen, u Cibaliju me pozvao Siniša Sesar, svima njima kao i ostalim trenerima u Cibaliji i ljudima s kojima radim individualno moram zahvaliti jer svaki od njih je imao utjecaja na moj i igrački i ljudski razvoj. Ipak, kada zahvaljujem tu je na prvom mjestu ipak mama, ne mogu vam ni opisati koliko se žrtvovala dok sam bio u Cibaliji, svakodnevno me vozila na treninge i utakmice od Sulkovaca do Vinkovaca, koliko smo kilometara napravili sam Bog zna, a sretan sam što joj sada barem malo mogu vratiti za sve to – priča nam Borna dok je u svojim Sulkovcima na kratkom odmoru.

Nedavno smo objavili jedan od tvojih golova, zaista fenomenalan, za tobom je sjajna sezona, kako bi je ocijenio i kakvi su planovi za budućnost?

– Ne mogu nego biti sretan kako je prošla sezona, ne samo ova nego i ona prije kada smo osvojili naslov prvaka Primavere kada smo u finalu s 3:0 pobijedili Romu, ove sezone smo došli do polufinala i izgubili na penale od Intera što je samo potvrda da smo kvalitetni, da taj naslov nije bio nimalo slučajan. I osobnim učinkom sam zadovoljan, brojevi ali i dojam su jako dobri, uostalom dva puta sam pozvan i u prvu ekipu, doduše nisam ulazio u igru, to je eto nešto što mi je žao, ali to su odluke trenera, moje je samo da radim i trudim se biti što bolji. Što se planova tiče vidjet ćemo prije svega što Klub misli i kakvi su njihovi planovi, imam ugovor još dvije godine, ali sam svjestan da mi je najvažnije igrati. Juniorski nogomet je iza mene, vrijeme je za pravi, seniorski iskorak. U Sassuolu mi je odlično, to je grad malo veći od Požege po broju stanovnika ali mi se čini da je površinom dosta manji, sve je blizu, stvarno je lijepo za živjeti i ne bih imao ništa protiv da ostanem, a ako se dogodi nekakva posudba ili transfer volio bih ostati u Italiji, no o tome ću ipak razmišljati kad se vratim tamo pa vidim što kažu u Klubu. 

U šampionskoj sezoni 2023./24. Borna je zabio sedam golova, u samom finalu je isporučio jednu od brojnih asistencija, a u netom završenoj sezoni je potpuno eksplodirao. Četvrti je strijelac lige sa 18 golova, tu je dodao sedam asistencija, a da igra sjajno posvjedočit će 92 uspješna driblinga i mjesto među deset najboljih mladih igrača Italije po ocjenama na Sofascoreu! Sve to nije moglo promaknuti HNS-u i Ivici Oliću, Borna je prvi put dobio poziv za U-21 reprezentaciju Hrvatske!

Ma to je čisto ispunjenje snova, evo sad kad samo spomenete to čitav se naježim. Obući taj dres je nešto posebno, za to se trenira, radi, bori. Prijatelj me nazvao i rekao  – čestitam. Nisam znao o čemu priča, a kada mi je rekao pa kad sam provjerio i nazvao kući moram priznati da je bilo i suza. Nije izbornik tada puno pričao s nama pojedinačno, uputio nas je što traži od nas, igrali smo i pobijedili protiv Tajlanda, odigrao sam jedno poluvrijeme i bio sam zadovoljan kako sam to odradio. Vjerujem da sam i dalje u krugu kandidata, učinit ću sve što mogu da se ponovno nađem na popisu.

S Bornom smo popričali i o njegovim Sulkovcima, iako ga je nogometni put odveo daleko od rodnog sela, nikad ga nije zaboravio.

Nisam tip koji puno žali ili se teško prilagodi, stvarno mi je odlično u Italiji, nije da patim što nisam kod kuće, ali jako volim doći u Sulkovce i Pleternicu. Ne treba mi puno, par dana, napunim baterije i mogu krenuti ponovno dalje. U Nogometnom klubu Sulkovci nisam nikada igrao, nisam ni imao priliku s obzirom da je u klubu u to neko vrijeme kad sam ja krenuo trenirati u Slaviji bila samo seniorska i juniorska kategorija. Ali evo, kad dođem volim otići dolje pogledati utakmicu, poklonio sam im dres od Sassuola, nekako mi se to činilo kao lijepa gesta, a naravno da i pratim rezultate, bitno je da klub funkcionira i da se čuva tradicija.

Nećemo reći da je prva ljubav, ali velika ljubav mladog nogometaša je – futsal. S Autodijelovima Barišić, odnosno u to vrijeme Autodijelovima Tokić, Borna je pokorio Hrvatsku, donio je sa svojim suigračima titulu prvaka u Požegu, a pomalo nestvarno – klub je to prije nekoliko dana ponovio.

Stvarno svaka čast svima u klubu, igračima i posebno treneru Tomislavu Banožiću, bez njega od toga ne bi bilo ništa. Jako volim futsal, na tom kadetskom prvenstvu smo stvarno igrali odlično i sve iznenadili kad smo uzeli naslov prvaka, pored tolikih većih i organiziranijih sredina odnijeti naslov u Požegu bilo je ozbiljno iznenađenje, sad kad su to ponovili s pionirima je i veće iznenađenje za sve pa i mene. Žao mi je što Grad ne prepozna futsal kao sport u kojem se može puno napraviti, imamo super dvoranu u Požegi, imamo odličnu u Pleternici, kad bi se ljudi udružili u tu priču sigurno bi bilo dobrih rezultata, talenta za to očito ima u našem kraju, imamo i trenera Banožića koji to sve može pretočiti u rezultat. Što se mene tiče morao sam odlučiti i ostaviti se futsala da se mogu potpuno posvetiti nogometu, sigurno me vuče da zaigram, ali moram misliti na sve pa i na to na trezven način. Dakle, ništa od futsala, do daljnjeg. 

Za kraj, kakvi su ti dugoročni planovi, gdje se vidiš u budućnosti?

Za velike stvari treba si postaviti najviše ciljeve, takav sam od malih nogu i mislim da je to ispravan put. Dok sam bio u Cibalji brat me pitao gdje se vidim u budućnosti, moj odgovor je bio u – Ligi prvaka, iako, iz te perspektive je to izgledalo nemoguće. Eto, juniorsku sam igrao, sljedeća stepenica je ona prava Liga prvaka! Prije svega želim samo zdravlje, ako Bog da da to bude kako treba sve je na meni da se izborim, dokažem i pokažem koliko vrijedim – zaključio je Borna.

A vrijedi puno, riječ je o vrsti koja polako izumire, prava “desetka”, ali s modernim karakteristikama, brzinom, sjajnom tehnikom i pravim VBR-om u nogama, kad je lopta kod njega i na 40 metara golmani su na iglama jer puno je puta pokazao kakvu fenomenalnu ljevicu ima. Uz puno zdravlja i rada te malo sportske sreće, pred Bornom je sjajna nogometna budućnost, a nastup u Ligi prvaka – neminovnost!