Bijela konfuzija

Konfuzija (lat. confusio) je stanje zbrke, pomutnje i smetenosti. U medicini nesposobnost jasnog mišljenja, gubljenje orijentacije u vremenu, prostoru ili osobama.

Tim riječima najbolje bi se dala opisati utakmica u Zagrebu, odnosno da ne budemo nepristojni prema Lokomotivi, ono što je odigrao ili pokušao odigrati Hajduk koji je tu utakmicu izgubio. Jer, i petnaest minuta nakon utakmice, dva sata nakon utakmice, i sada, gotovo pola dana nakon iste jednostavno ne znam kako to opisati i prokomentirati. U meni se osobno nakon poraza od Lokomotive stvorila samo KONFUZIJA, a očito da je takvo stanje zbrke i pomutnje zadesilo i neke od glavnih aktera tog dvoboja.

Jednostavno čovjek ne zna što napisati, kako to sve prokomentirati u internoj whatsapp grupi, u kome pronaći pedra, što uopće misliti. (Mislim da ni do kraja ovog teksta neću uspjeti dati odgovor na ovo sve)

Uno Reverse karta u Hajdukovoj režiji

Ruku na srce, priznat ćemo da je utakmica počela dobro unatoč tome što je na teren poslana identična jedanaestorka kao i protiv Slavena prošli vikend. Hajduk je poveo zasluženo, prije toga poništen je prvi pogodak, momčad je djelovala rastrčano i u zadnjoj liniji poprilično rezolutno. Očekivala se tvrda utakmica, ali u toj prvoj fazi susreta doimalo se da unatoč svemu tome domaćin neće “primirisati” golu Lučića. S obzirom da Lokomotiva to nije mogla sama Hajduk se pobrinuo i s dvije k0losalne pogreške promijenio ritam i smjer susreta, teški uno reverse.

Kod prvog gola nesmotreno je reagirao Biuk koji je, mogu sa sigurnošću reći, odigrao jedno od najgorih poluvremena u svojoj nogometnoj karijeri. Promašio je stopostotnu priliku, napadački je bio bezopasan, izgubio je loptu kod prvog gola i skrivio čisti penal kojeg je (na sreću) VAR ispravno poništio zbog ruke s početka akcije. Vratio se u Hajduk stariji i iskusniji, u dva ozbiljna kluba stekao nekakvu afirmaciju… Ali od povratka nije pružio gotovo ništa osjetno čime bi riješio utakmicu i učinio razliku na terenu, a preko njega Hajduk nije dobio nikakvu opasnost u igri. Osim par bljeskova i dobrih poteza do sada ničime nije pokazao kontinuitet u igri. U Splitu bi se reklo “nit smrdi, nit miriše”.

Grubo je pogriješio i Dominik Prpić, do sada pouzdan stoper Bijelih. Predao je loptu u noge Vukoviću odmah nakon izvođenja s centra. Unatoč svemu kod Prpića mislim da se ovakve stvari neće ponavljati. Od početka sezone igra praktički bez pogreške, ima kontinuitet dobrih utakmica i kao mlađi igrač djeluje samouvjeren na terenu. I u tome se razlikuje od Biuka premda su njihove pogreške danas uzrokovale put ka porazu.

Bezopasno i nemoćno

Od tog trenutka zavladala je među igračima svojevrsna konfuzija, u jednom trenutku sve se promijenilo, a momčad Gennara Gattusa u idućim je minutama počela strepiti od Lokomotive koja je prije toga izgledala napadački pomalo nezainteresirano. Dojam je bio da se samo želi poluvrijeme privesti kraju i uhvatiti malo zraka. U drugo poluvrijeme Gattuso je odmah uveo trojicu svježih igrača. Rusyn se dobro snašao i već na početku drugog dijela ubacio za Livaju koji pogađa za 2-2. Samo na kratko se činilo kako je gostujuća ekipa doživila reset i kako će nastaviti s onom dobrom igrom iz prvih dvadesetak minuta kada je “sve bilo u redu”. Ipak, dogodilo se suprotno. Lokomotiva je pomalo grabila do novog gola. Dobijali su bitke u sredini terena i postigli gol koji je poništen zbog prekršaja. Momčadi Hajduka to nije bilo upozorenje pa je ubrzo došao i onaj gol koji se neće poništiti te je Lokomotiva stigla do novog i zasluženog vodstva.

Baš je sredina terena bila pokazatelj drugog poluvremena. Vezni red s Rakitićem i Krovinovićem ne može funkcionirati, a unatoč Ivanovoj asistenciji s početka i nekoliko dobrih dugih lopti osporavani Krovinović drugu je utakmicu zaredom na terenu bolje izgledao od Rakitića. Dugo se zaziva Žaper kao da se pokušava preživjeti do njegovog mesijanskog povratka. Njega sada nema i bez njega se mora preživjeti, a formulu za kompatibilan vezni red mora pronaći trener, i tu je njegov velik dio krivice.

Kao i protiv Belupa Hajduk je i u nastavku ovog poluvremena teško dolazio do razrađenih prilika. Nedostajalo je kreacije, pokušavalo se svim silama nešto uputiti prema Livaji koji očito mora svako kolo ponoviti škarice iz Šibenika. Sve je bilo nekako “na mišiće” bez smislenosti, a svi koji su u nastavku ušli u igru sa klupe izgledali su konfuzno i kao da nisu do kraja sigurni koja je njihova zadaća na terenu.

Kako dalje?

Stvaranje prilika još se jednom pokazalo kao veliki problem trenera Gattusa. Zlobno bi se reklo da Hajduk nema igru ili da igra bez plana i programa, ali u nekim utakmicama ipak se nešto pokazalo. Toga nečega u ove dvije utakmice nije bilo te se i glede trenerove pozicije stvorila opravdana zabrinutost. Svojim dolaskom Rino je stvorio potrebnu disciplinu, napravio klimaks u svlačionici, u deveti mjesec u derbiju prodrmao brod koji tone. Ali prvenstvo je još jako dugo, treba još više potegnuti. Ostaje žal za time što se pobjedama iz ova dva susreta moglo ugrabiti prvo mjesto, pobjeći Rijeci i Dinamu koji su kao i Hajduk kiksali ovo kolo. Ali što je tu je.

Hajduk treba konkretno napadačko rješenje koje će činiti razliku uz Livaju. Treba se nadati da to mogu Rusyn ili Šego koji još nisu pokazali svoje karte. Od vitalne važnosti za bilo što ozbiljnije je i povratak Žapera kojeg sigurno vrijedi čekati. Ali sve i dok se Žaper vrati i novi igrači ne uhvate pravu radnu temperaturu prvenstvo se odvija, utakmice se igraju, bodovi se osvajaju ili gube, a konkurenti kiksavaju ili pobjeđuju. Sat otkucava, dogodio se poraz, ali šteta nije veća jer je odstojanje ostalo isto. Ali poteze treba povući i pronaći pravu formulu kako se ovo više ne bi ponavljalo. Jer ako se ponovi, onda je bojim se gotovo. I iz te konfuzije se neće moći izvući