“Jesam li veći kockar ja ako sam izgubio novac ili neki koji su izgubili svetinju, dječje osmijehe i veselje navijača?”
Prošlo je 12 godina od odlaska legendarnog igrača i trenera Dinama, Josipa Kužea. Kuže je apsolutni heroj Bad Blue Boysa, kao i ostatka Dinamovih navijača, a na današnji dan 2013. godine izgubio je borbu s leukemijom.
“Uno di noi”
Kuže je svoju cijelu igračku karijeru proveo u Dinamu, upisao je čak 384 nastupa u deset godina igranja, 1980. godine osvojio je Kup maršala Tita, a u igračku mirovinu otišao je netom prije Dinamovog prvog osvajanja prvenstva bivše države nakon 24 godine suše. Kuže je u dva navrata vodio Dinamo i u trenerskoj ulozi, a Plavi su pod njegovim vodstvom igrali atraktivan i dopadljiv nogomet.
Dinamovi navijači zavoljeli su ga zbog brojnih pozitivnih osobina kojima se iskazao tijekom svih godina provedenih u Maksimiru, ali i zbog izjave koju je izrekao jednom prilikom, a koja glasi: “Jesam li veći kockar ja, koji sam prokockao vlastiti novac ili neki koji su prokockali svetinju, osmijeh djece i radost navijača?”
Jasno je na koga se Kuže tada referirao, na ljude koji su odgovorni za sablasno prazan Maksimir u mračnom periodu kluba, na ljude koji su ga tada privatizirali za svoje skrivene, prljave namjere. O Kuži dovoljno govori grafit ispod sjeverne tribine Dinamovog stadiona, mjestu gdje samo odabrani pojedinci ili događaji imaju priliku predstavljati povijest maksimirskog kluba. Tamo se nalazi mural posvećen upravo Josipu Kuži na kojem piše “Zauvijek ćeš biti jedan od nas”. I nije to floskula, Bad Blue Boysi su od te 2013. godine u nebrojeno navrata uzvikivali njegovo ime i prezime, i to s posebnim emocijama.
O Kuži dovoljno govori scena nakon što je javnost saznala o smrti; navijači Dinama pohrlili su na Maksimir te unisono odali počast jednoj od najvećih legenda u povijesti kluba.
Rijetko tko ima takav status među navijačima Dinama, a posebno među Bad Blue Boysima. Čak i 12 godina poslije Kuže budi lijepa sjećanja, bila ona povezana s terenom ili onime van njega.
