Đalović: “Šampionski smo odigrali ovu utakmicu”
Rijeka je preživjela najopasniju utakmicu u finišu prvenstva. Na vrućem Šubićevcu, gdje su se lomile i jače momčadi, uzela je tri boda koja ne donose samo prednost na tablici – nego potvrđuju karakter. Šibenik je bio opasniji, agresivniji, bliže golu. Ali Rijeka je bila efikasnija. Jedna akcija Fruka i Djouahre bila je dovoljna da zadrže vrh HNL-a i nastave put prema naslovu. S druge strane, Šibenik ostaje prikovan za dno i sve dublje u scenarij u kojem više ne odlučuje sam o svojoj sudbini. Đalović
Šampionski karakter u najtežem trenutku
U najtežem trenutku, na jednom od najneugodnijih gostovanja lige, Rijeka je izdržala sve i uzela sve. Šubićevac nije puknuo pod pritiskom Armade, ali jest pod jednim trenutkom inspiracije Fruka i Djouahre. Radomir Đalović znao je koliko mu ova pobjeda znači – za bodove, ali i za karakter.
Trener Rijeke nakon utakmice nije skrivao emocije:
“Ogromna pobjeda za nas, došli smo u Šibenik po tri boda i uspjeli smo to ostvariti. Ali, nije bilo lako, nismo ni očekivali jer Šibenik se bori za goli život, u dobrom su ritmu, a ovdje je uvijek teško igrati. Imali smo i problema s ozljedama, Radeljić je odigrao utakmicu s jednom nogom… Možda u prvih 45 minuta nismo bili na razini, teren je bio težak, vrućina, Šibenik je imao 1-2 šanse, a na poluvremenu smo se posložili. I zabili taj gol koji je donio 3 boda.”
I to je u konačnici – razlika. U trenucima kada utakmica visi, Rijeka zna kako je spustiti na svoju stranu. Đalović je prepoznao ključne poteze koje je morao povući.
“Sigurno. Fruka smo još početkom drugog poluvremena pogurnuli naprijed, Gojak nam donosi mirnoću u veznom redu. Ali, i Bogojević, Oreč, svi momci koji su ušli su dio ove Rijeke. Šampionski smo odigrali ovu utakmicu, po tko zna koji put ti momci su pokazali da daju sve od sebe, i svaka im čast na tome. Baš kao i našim navijačima koji su napravili atmosferu kao na Rujevici.”
Za Rijeku, koja u idućih dvadesetak dana mora odraditi još dvije prvenstvene utakmice i dva finala Kupa, ovo je bio jasan signal: nisu umorni – nego spremni za sve. Ako dobiju sve što im je ostalo, imat će dvostruku krunu. I zato je Šubićevac možda bio važniji od Poljuda ili finala. Jer ovo nije bila pobjeda forme – nego karaktera. A to je valuta kojom se osvajaju trofeji.
