Carević: “Nije bila ljepotica, ali imali smo gard”

Gorica je iz Kranjčevićeve odnijela ono po što je i došla – bod koji bi mogao imati zlatnu težinu. U utakmici koja nikome nije ubrzala puls, ali je zato zgusnula borbu za ostanak, momčad Marija Carevića igrala je s jasnim ciljem: ostati čvrsta, ostati pametna, i ne izgubiti. I upravo to se dogodilo. U okolnostima gdje svaka pogreška boli dvostruko, a svaki bod može značiti razliku između života i ponora, ovo je bio nastup koji se ne ocjenjuje ljepotom, nego učinkovitošću. A Carević je – kao rijetko koji trener – to jasno i rekao.

U ovom trenutku važno je samo preživjeti

Ako nogomet ponekad i može biti estetsko iskustvo, onda ovo u Kranjčevićevoj nije bila ta večer. Ali ima trenutaka kad estetika gubi smisao. Kad preživljavanje postane jedini cilj. Gorica nije došla igrati lijepo, došla je ne izgubiti. I uspjela je. Mario Carević, čovjek kojem se ovih mjeseci povjerilo da vodi brod kroz nemirne vode borbe za ostanak, nije se libio priznati da nije bilo spektakla. Nije skrivao da je njegova momčad pristupila s rezervom, s kalkulacijom, s idejom koja nije nudila ljepotu – ali jest sigurnost.

„Na kraju možemo biti zadovoljni bodom. u nekim fazama smo bili stvarno dobri. mi smo im svjesno prepustili posjed jer su opasni u tranziciji. Zato smo bili stidljiviji. Moram pohvaliti momke na agresivnosti, to je ključ. Moram pohvaliti momke na angažmanu, što se tiče utakmice nije bila ljepotica. Imali smo neke situacije gdje smo mogli bolje reagirati. Možda nas je važnost utakmice i bodova sputavala u nekim trenutcima. Volio bih da smo bili konkretniji“, kazao je trener.

Kad se boriš za život, onda nije važno kako dišeš – nego da dišeš

Utakmica je, iz perspektive neutralnog gledatelja, bila teško probavljiva. Kišan travnjak, preoprezne formacije, malo ritma, još manje šansi. Ali u tim okolnostima, ne odigrati pogrešan potez jednako je važno kao i stvoriti čaroliju. Gorica je povela preko Halilovića, izgubila prednost preko jedanaesterca Mudražije, a zatim preživjela još 50 minuta taktičkog rata. Bez panike. Bez ishitrenih odluka. S glavom na ramenima. Carevićeva momčad možda ne zna plesti igru koja će razgaliti dušu. Ali zna što želi. Zna da još deset kola odlučuje tko ostaje, a tko pada. Zna da je i remi protiv momčadi poput Lokomotive – u stanju kad svaka pobjeda može značiti sezonu više u eliti – vrijedan gotovo koliko i trijumf.

Njegove rečenice nisu bile puka analiza. One su bile poruka. Poruka da se zna što se radi, čak i kad ne izgleda savršeno. Nije ovo vrijeme za parade. Nije trenutak za iluzije o nadigravanju s protivnicima koji imaju više kontinuiteta, stabilniju igru, ili dublju klupu. Ovo je vrijeme kad se svaka točka broji kao kap vode u pustinji. Bod u gostima, na terenu s jakim protivnikom, u kontekstu povratka s reprezentativne pauze, vrijedi više od same brojke. Carević