Rijeka dominirala, ali Istra slavila – Hajduk sada na vrhu!
Nogomet je igra trenutaka. Pobjeđuješ i letiš, gubiš i sve se ruši. Rijeka je proteklih mjeseci živjela euforiju – niz neporaženosti, čvrsta obrana, preciznost u napadu i san o naslovu koji je svakim tjednom bio sve opipljiviji. No, u posljednjih osam dana sve je počelo pucati. Prvo Varaždin, sada Istra. Dva poraza, šest izgubljenih bodova i bolni pad s prvog mjesta ljestvice. Hajduk je sada vodeći, a Rijeka se mora pitati – je li ovo samo kratak pad ili nešto dublje?
Dva poraza u nizu – slučajnost ili znak problema?
Rijeka je bila hit sezone, suvereno držala vrh i izgledala kao momčad spremna otići do kraja. No, dva uzastopna poraza sve su promijenila. Prvo hladan tuš u Varaždinu, sada i ovo – poraz pred domaćim navijačima protiv momčadi koju su trebali pobijediti. Nije se izgubilo samo tri boda. Izgubila se kontrola, izgubio se mir, a možda i nešto puno važnije – momentum. Nogomet nije maraton, nije čak ni sprint. To je rat taktike, mentaliteta i trenutaka. Napoleon nije izgubio u Moskvi jer je bio loš vojskovođa. Izgubio je jer nije prepoznao kada treba stati, kada treba mijenjati plan. Rijeka se sada nalazi u istoj situaciji.
Prvo mjesto? Otišlo Hajduku.
Samopouzdanje? Na ozbiljnoj kušnji.
Reakcija? Mora biti trenutačna.
Ista priča, drugi dan: dominiraš, promašuješ, protivnik zabije
Ovaj scenarij već je viđen. Rijeka je dominirala, kontrolirala posjed, stvarala prilike, ali nije uspjela pronaći put do mreže. S druge strane, Istra, momčad koja je u susret ušla u ulozi autsajdera, odigrala je utakmicu na način kako to rade iskusni borci – čekala je svoju priliku i iskoristila je. Presudni trenutak dogodio se u 38. minuti. Moris Valinčić probio je lijevu stranu, precizno ubacio u kazneni prostor, a Giorgi Gagua je matirao nemoćnog Nediljka Zlomislića. Bio je to šok za Rujevicu. Rijeka je nastavila pritiskati, pokušavala se vratiti u utakmicu, ali svaki put kada je izgledalo da će lopta završiti u mreži, ispriječio se sjajni Lovro Majkić.
Prilike su se nizale – Dogan, Menalo, Gojak – svi su imali svoje trenutke, no lopta jednostavno nije htjela u gol. Udarci iz daljine, ubačaji s bokova, pokušaji iz prekida, ništa nije bilo dovoljno. A kako to obično biva u ovakvim utakmicama, što se više pokušava, to raste nervoza, a s njom i nespretnost u realizaciji. Na kraju, kada je sudac označio kraj susreta, slavlje je pripalo Istri, dok je Rijeka ostala nijema. Umjesto pobjedničke reakcije nakon poraza u Varaždinu, Bijeli su upisali još jedan bolan poraz i prepustili vrh ljestvice Hajduku.
Povratak “starih demona” – je li Rijeka spremna za titulu?
Povijest se ponavlja. Svaki put kada Rijeka dođe blizu, kada se osjeti miris titule, dogodi se nešto što ih vrati korak unazad. Ovo nije prvi put. Bilo je toga i ranijih sezona – momenti kada se trebalo prelomiti, kada se trebalo pokazati da je ova momčad drugačija. Ali je li doista? Nakon Varaždina, opravdanje je bilo loš ulazak u utakmicu. No, što je sada? Rujevica je bila puna, protivnik je bio momčad koja je cijelu sezonu igrala toplo-hladno, a Rijeka je trebala pokazati zrelost i karakter šampiona. Umjesto toga, dogodilo se ono što se događa ekipama koje nisu još spremne za nešto veće – nesigurnost u ključnim trenucima, slabosti koje izlaze na vidjelo kad je najvažnije. Nogomet voli one koji znaju iskoristiti trenutak. Rijeka je sada na raskrižju – ili će naučiti kako se postaje prvakom, ili će opet ostati na priči “mogli smo, ali nismo”.
Pritisak je sada na Đaloviću
Radomir Đalović ima zadatak koji može definirati njegov mandat u Rijeci. Nije teško voditi momčad kada sve ide dobro, kada je atmosfera sjajna i kada su svi puni samopouzdanja. Pravi treneri se pokazuju u kriznim trenucima. Đalović sada mora dokazati da može preokrenuti ovaj niz. Mora pokazati da zna podići ekipu, da zna reagirati na loš momentum i vratiti ekipu u pobjednički mentalitet. Svaka šampionska momčad prolazi kroz ovakve testove. Rijeka sada mora odlučiti – hoće li pasti pod pritiskom ili će ovo biti trenutak kada pokažu karakter i odgovore na izazov.
Što dalje?
Rijeka je stigla do točke bez povratka. Dva uzastopna poraza nisu samo rezultatski udarac – oni su psihološka prijetnja momčadi koja je do prije dva tjedna djelovala nepobjedivo. U nogometu nema vremena za žaljenje, nema prostora za sumnju. A Rijeka sada stoji pred najtežim ispitom – testom vlastite ambicije. Hajduk je preuzeo vrh, Dinamo se opasno približio, a raspored koji slijedi ne ostavlja prostor za nesigurnost. Gostovanje u Osijeku, domaći okršaj s Dinamom, pa potom eliminacijska bitka protiv Hajduka u Kupu. Pakao u tri čina. Nema lakih utakmica, nema vremena za ispravljanje grešaka. Rijeka sada ulazi u period u kojem se odlučuje o njenoj sudbini – ostaje li u borbi za titulu ili klizi prema još jednoj sezoni u kojoj će se pričati o “propuštenoj prilici”.
Jedna pobjeda može vratiti sve na staro. Može ponovno usmjeriti sezonu u pravom smjeru, može donijeti potreban mir i samopouzdanje. Ali još jedan poraz, treći u nizu? To bi bilo nešto sasvim drugo. E, onda dolaze ozbiljna pitanja. O igri, o mentalitetu, o karakteru momčadi, ali i o filozofiji kluba. Rijeka ne može biti istovremeno klub koji prodaje najbolje igrače i klub koji želi titulu. Ili si jedno, ili si drugo. Nogomet ne prašta slabost. Povijest pamti samo one koji su znali odgovoriti u ključnim trenucima. Rijeka sada mora odlučiti kojoj skupini pripada. Želi li biti pobjednik ili tek simpatična momčad koja je “bila blizu”. Vrijeme odluke počinje u Osijeku.
