4:0 i kraj iluzija: Rijeka pregazila Dinamo

Rujevica je večeras bila poprište jedne od najupečatljivijih utakmica u povijesti hrvatskog nogometa. Rijeka je deklasirala Dinamo s uvjerljivih 4:0, nanijevši „modrima“ težak poraz koji će se prepričavati godinama. No, ovo nije bila samo nogometna utakmica – bio je to susret u kojem se osjetio prijelomni trenutak, gdje se činilo da se završava jedna era i počinje nova. Rijeka je ovim trijumfom ne samo zauzela vrh HNL-a nego je i poslala jasnu poruku: Dinamova dominacija je ozbiljno poljuljana.
Početak kraja Dinamove dominacije
Nema metafora koje mogu opravdati što se dogodilo na Rujevici. Nema izlika, nema opravdanja. Ovo nije bila obična pobjeda – ovo je bila nogometna egzekucija. Rijeka je s četiri razorna udarca srušila Dinamo, najtrofejnijeg hrvatskog kluba, kao da su pred njima stajali amateri, a ne višestruki prvaci. Ovo nije bila utakmica – ovo je bila poruka, revolucija, manifest sile i želje za titulom. Od prvog zvižduka na Rujevici, bilo je jasno da Rijeka večeras ne igra samo za bodove. Igrali su s nečim većim – s nevjerojatnom strašću, odlučnošću i željom da sruše mit o Dinamu kao nedodirljivom vladaru hrvatskog nogometa. Toni Fruk, pokretač mnogih riječkih napada, bio je prava noćna mora za zagrebačku obranu. U 27. minuti, upravo je on kreirao situaciju koja je slomila početnu obrambenu stabilnost Dinama – odigrao je majstorsku asistenciju za Naisa Djouahru, koji je preciznim udarcem matirao Nevistića.
Dinamo je izgledao zatečeno, izgubljeno, bez ideje kako odgovoriti na riječki pritisak. U tom trenutku, bilo je jasno da su „modri“ na rubu ponora, a činilo se da su i sami toga svjesni. Ali ono što je uslijedilo bilo je još gore. Niko Janković, koji je cijelu utakmicu terorizirao Dinamovu obranu svojim nepredvidivim kretnjama i preciznim udarcima, zabio je drugi pogodak u 40. minuti, nakon sjajne asistencije Devetka. No, pravi šok stigao je dvije minute kasnije.
Wilfried Kanga, napadač koji je trebao biti jedan od ključnih igrača Dinama, pokazao je potpuni nedostatak discipline i razuma – zaradio je drugi žuti karton zbog neopreznog starta na Radeljiću, ostavivši svoj tim s igračem manje. Samo četiri minute kasnije, novi udarac za Dinamo – Petrovič je nakon kornera iskoristio potpuni kaos u obrani „modrih“ i zabio za 3:0. Prvo poluvrijeme završilo je kao noćna mora za Cannavarovu momčad, a Rijeka je s terena otišla uz ovacije svojih navijača.
Raspad Dinama i potpuni slom šampiona
Drugo poluvrijeme počelo je kao nastavak istog sna – noćne more za Dinamo, a bajke za Rijeku. Već u 52. minuti, Duje Čop, jedan od najiskusnijih i najpouzdanijih riječkih napadača, postigao je četvrti pogodak. VAR provjera nakratko je usporila slavlje na Rujevici, ali gol je priznat – i Dinamo je bio potpuno razbijen. Bilo je to poniženje koje se rijetko viđa na ovakvim susretima. Rijeka nije stala – mogli su doći i do petog gola, ali Janković i Fruk nisu iskoristili velike prilike. S druge strane, Dinamo je djelovao kao izgubljena momčad – bez plana, bez ideje, bez ikakvog odgovora na agresivnost i strast Riječana. Sve što su uspjeli napraviti bio je pokušaj da prežive do kraja, ali čak ni to nisu učinili dostojanstveno.
Frustracija je proključala i na tribinama. Bad Blue Boysi, poznati po svojoj žestokoj podršci, ovoga su puta pokazali drugo lice – lice bijesa i razočaranja. Bacanje stolica, bakljade, prekidi utakmice – činilo se kao da je cijeli klub pukao pod težinom poraza. Navijači su time samo dodatno simbolizirali kaos i nemoć koju je Dinamo doživio na terenu.
Rijeka ispisuje povijest – Povratak dominacije s Kantride na Rujevicu
Rijetko koji rezultat nosi toliku težinu u hrvatskom nogometu kao ovaj. Još od 1978. godine, Rijeka nije deklasirala Dinamo s 4:0, kada su na legendarnoj Kantridi izveli sličnu nogometnu lekciju. Ova večerašnja pobjeda ima sličnu simboliku – možda označava kraj jedne ere i početak nove. Riječani su sada vodeći na ljestvici s 45 bodova, s bodom više od Hajduka i čak sedam ispred Dinama. Za Dinamo, ovo nije samo poraz. Ovo je egzistencijalna kriza. Cannavaro, talijanska nogometna ikona, sada mora pronaći način da izvuče momčad iz depresije koja prijeti uništiti sve što su izgradili posljednjih godina. Treće mjesto za momčad koja je navikla na titule nije samo loš rezultat – to je poniženje.
Rijeka je, s druge strane, pokazala da ima momčad koja može izazvati najveće, koja ne igra samo s tehnikom i taktikom, već s nečim mnogo većim – s borbenošću, strašću i vjerom u sebe. Ova utakmica bila je više od borbe za tri boda. Bila je to poruka svima u HNL-u: Rijeka ne samo da sanja naslov – ona je spremna uzeti ga.
Večer koju će Dinamo pamtiti, a Rijeka slaviti
Ova noć na Rujevici neće biti brzo zaboravljena. Za Dinamo, ovo je mračna točka u povijesti, trenutak kada su pali s trona koji su toliko dugo držali. Za Rijeku, ovo je trijumf koji može definirati cijelu sezonu, možda i otvoriti vrata prema prvoj tituli nakon godina čekanja. Bilo je to više od nogometne utakmice – bio je to trenutak kada se povijest ispisivala na terenu, pred očima 7091 gledatelja, uz huk Armade i jeku poraza koji će dugo odjekivati Maksimirom. Rijeka je večeras postala više od izazivača – postala je favorit. A Dinamo? Oni će morati pronaći način da se uzdignu iz pepela ove sramotne noći, ili će riskirati da izgube ne samo titulu – već i ono najvažnije: svoj status vladara hrvatskog nogometa.